Vrlo jednostavan test je odrađen na Phenom x4 mašini kako bi se zaključila ova filozofska diskusija
Software: Prime95
Tvornički takt i napon
Vent na hladnjaku: @
50% -> Temperatura:
55°C -> Potrošnja:
168W
Vent na hladnjaku: @
100% -> Temperatura:
45°C -> Potrošnja:
158W
U mjerenje nije uračunata razlika u potrošnji ventilatora promjenom njegove brzine, koja iznosi nekakvih 2W. Znači govorimo o razlici od
12W.
Dodatno, u mjerenje nije uračunata niti efikasnost napajanja, koja bi, uz efikasnost korištenog napajanja od nekakvih 90%, dala konačnu razliku od
10.8W.
Procesor zbog svojih nesavršenosti pri većim temperaturama disipira veću toplinu, dok se pri manjim temperaturama nesavršenosti proizvodnog procesa i materijala manje primjećuju.
Teoretski gledano, uz trošilo/procesor (ili bilo koju materiju kroz koju prolazi struja) sa temperaturnim koeficijentom 0.0 (i bez curenja struje), učinkovitost samog hladnjaka nema učinak na konačnu temperaturu idealno termički izolirane testne prostorije. Efikasniiji hladnjak će brže zagrijati prostoriju (brži prijenos topline), ali konačna temperatura (za neki iznimno dug promatrani period) će biti identična.
Fizika nam govori da je energija neuništiva, te da samo prelazi iz jednog oblika u drugi. Dakle, ukoliko temperaturno idealan procesor proizvodi jednaku količinu toplinske energije (uz korištenje raznih hladnjaka), temperatura prostorije mora biti ista, jer bi se inače maksimalno efikasni hladnjak nazivao "uništavačem energije". Uništavanje energije u realnom svakodnevnom svijetu (bez korištenja nekih ekstremnih teorija), naravno, nije moguće.
Razlika u zagrijavanju prostorije, prilikom korištenja efikasnijeg hladnjaka, se javlja isključivo radi nesavršenosti u proizvodnom procesu (curenje struje u tranzistorima/izolatorima) i korištenim materijalima promatranog trošila.
Zaključak - procesor je taj koji uzrokuje razliku u temperaturi prostorije, a ne efikasnost hladnjaka, koji prije ili kasnije dovodi prostoriju na istu temperaturu, ako izvor topline koji hladimo posjeduje temperaturni koeficijent ravan 0, tj. ne mijenja svoja termalna svojstva i ne dolazi do curenja struje unutar tranzistora/izolatora.
Još jedan (jednostavniji) primjer su halogene žarulje u testeru napajanja koji trenutno koristim - prilikom "hladnog pokretanja", na djelić sekunde, ova trošila povuku višestruko više struje (i snage) od onih vrijednosti na koje su deklarirane (zbog iznimno niskog "hladnog" otpora). Kasnije, zagrijavanjem i pri konačnim radnim temperaturama, njihov otpor raste na njihovu nominalnu vrijednost (± par postotnih poena), upravo zbog njihovog nelinearno-pozitivnog temperaturnog koeficijenta.
Ovo je vrlo laički objašnjeno, ali se nadam da je poanta shvaćena