Ima dobrih poentiranja ali i kontradiktornosti.
Kaže da je Mamićev utjecaj precijenjen, da bi odmah potom nastavio kako pozivanje Samira u ovom trenutku i nema nekog smisla.
Što se Samira tiče, nije baš full objektivan. Samir je imao trenutaka genijalnosti, ali, ne da nije spojio 10 dobrih tekmi (spominanje kojih ismijava u članku) nego nije spojio 4 dobre utakmice u komadu.
Zanimljivo je kako se pokušao na elegantan način riješiti problema o neprofesionalnosti Samira.
Jednostavno je sve negativnosti nabacao u jednu rečenicu u uvodu, usput u pomalo šaljivo - ironičnom tonu, a sve kako im se ne bi morao posvetiti kasnije, u dijelu teksta koji obično služi za malo dublje analize. Uglavnom, jeftin trik.
Isto tako, prilikom usporedbe s drugim igračima, umjesto da u usporedbu (osim Badelja) uključi i ostale veznjake, on kao argument stavlja da su i sumnjiviji igrači na obrambenim i napadačkim pozicijama bili pozivani u repku.
Nevezano uz članak, IMO postoji bitna razlika između pozicije Štimca i Bilića.
Ovu generaciju u najvećem dijelu stvorio je Bilić. Neki od ključnih igrača (Eduardo i Modrić prije svih, a onda i Ćorluka) imali su 21-22 godine (u kvalifikacijama za EP 2008.) i Bilić ih je afirmirao u standardne prvotimce.
Štimac je došao na gotovo i za razliku od Bilića nije u poziciji da promovira nove mlade nositelje igre, a ovi postojeći su odrasli i afirmirali se u klubovima tako da na izbornika ne gledaju kao dečkići koji su gledali Bilića.
Tako da će mu svako javno iživljavanje biti kontaproduktivno (shvatit će to ako već nije).