Stoji na obali jezera grupa ribiča i marljivo peca. Mir vlada prirodom i u duši dobrodušnih ljudi koji su s prepustili čarima ribolova. Odjednom, projuri jedan motorni čamac sa skijašem na vodi iza sebe i potpuno razbi mir na vodi i u dušama miroljubivih ljudi koji pecaju. Nakon prve ljutnje, opet se sve smiri i nastavi po starom. Ali ne lezi vraže, opet ti se skijaš na vodi sjuri desetak metara uz obalu zamrsivsi pet-šest najlona i rastjeravši ribu. Valove da ne spominjemo, kao ni bijes ribica. Treći put kada se zaletio, jedan ljutit ribič zafrljači pivsku bocu ka skijašu i strefi ga drito u glavu. Ovaj u trenutku potone. E, sad se svi uzvrtise uz riječi: ““Jest da je kvaran, ali ipak ga ne treba ubiti.”” Sjuriše se u vodu ne bi li ga pronašli, te su nakon jedne minute unezvjerenog traženja u tome uspjeli i izvukoše ga na obalu. Nastade tajac. Ko će mu dati prvu pomoć i umjetno disanje? Jedan hrabro istupi i počne mu davati zrak usta na usta, ali nakon dva tri pokušaja, uz primjetan osjećaj gađenja, ustaje i promuca: Ne, ne, ne mogu... Drugi brzo prilazi i uz riječi: Ma nemoj se folirati, umrijeće čovjek! - počinje mu upuhavati zrak. Međutim, nakon pet šest pokusaja, okrenu se na stranu i počne povračati. Treći nevoljko priđe i nevoljko počne raditi što i prethodnici, uz vidno zelenu boju lica. Tek četvrti, pošto je pomno osmotrio tijelo koje je izvučeno iz vode, reče: Hej, ljudi, stanite! Ovaj nije naš, ovaj ima klizaljke!