To stoji. Ne bih ni ja nikome wc prao
Fora je da ovo što radim i kome radim, radim iz usluge. Zašto? Jer u krugu ljudi di se ja krećem i s kojima radim i dalje vrijedi ono staro načelo "ruka ruku mije", naročito kada treba "dišama" treba srediti te iphone stvari ili komp za kćer/sina te namjestiti kućno kino. Mislim da je najveći problem kako kome odrediti cijenu, osim ako nisi stvoren kao robot i nemaš apsolutno razumijevanja za bližnjeg svoga i u duši si prljavi kapitalista.
Nedavni primjer, zamolila me majka da kada se konačno pojavim doma da li bi mogao jednoj njenoj poznanici srediti laptop, da joj kćer ima za školu. Došao doma, donio čovjek komp, neki laptop koji je toliko bio u banani da čak ni nativnu rezu nije mogao vrtiti. Sredim to za sat i pol dok igram tenkiće na netu i dođe me pitati mjaka da koliko ću to naplatiti. Kažem, 150 i da sam joj još stavio neke serije da može mala gledati. Majka me pogleda i kaže da će onda ona platiti jer oni nemaju ni za kruh. Znači to je familija di majka radi za 1800kn u teksitlnoj tvornici, a otac kao dostavljač kruha za isto toliko i imaju dvoje djece koje kreće u školu. Misliš da je u redu uzeti 200kn ljudima koji nemaju djeci za tablu čokolade za posao koji odradiš dok se igraš? Zagreb je druga stvar, Ovo je priča iz mog rodnog kraja di su bircevi jedina stvar koja još radi i di svi bježe ako mogu. Zato čovjeku nije bilo nimalo teško doć cijepati drva za zimu cijeli dan.I ne, laptop nije kupljen nego je bio poklonjen za krizmu. ( celeron
)