nakon inicijalnog oduševljenja modom, nisam ju već pipnuo dva tjedna. postalo mi prenaporno solirati i izbjegavati sve živo i neživo, kad nakon pet dana preživljavanja puzim među zombijima, ramenom potegnem rub stepenica i automatski se ustanem. zombijima na radost i veselje. o lešinarima, stalkerima i općenito "shoot first, ask later" stilu koju gura većina igrača da ne pričam.
ako se skupi ekipica odavde, rado bi se đojnal. vičite na vrijeme
