Dan 1: ZG - Mrežnica
Odvažili smo se uputiti biciklima iz Zagreba na rijeku Mrežnicu. Odlučili smo to odraditi u četiri dana od petka (22.06.) do ponedjeljka (25.06.) baš zato što su petak i ponedjeljak državni praznici, a subota i nedjelja neradni dani. Kao mali praznici, spojeni savršeno za “road trip”. Nakon prijašnjeg dogovora putem Facebooka i nekoliko kava u lokalnom kafiću, kupili smo sve potrebne stvari za putovanje, pripremili se dan prije i sastali se u ranu zoru na Savskom mostu. Sunce je tek izlazilo, a nas šestero entuzijasta na biciklima krenulo je put Mrežnice. Uz prethodno popijenu kavu na terasi kafića uz koju smo se i upoznali (oni koji se međusobno nismo znali, a tu sam ponajviše ja upoznavao jer nisam znao nikog osim Karla), krenuli smo voziti van Zagreba. Troje muških, tri žene, zvuči kao savršena kombinacija svakog izleta. Ipak, na putu su nam se pridružile još dvije djevojke koje su također krenule našim putem na Eko festival koji se održava negdje u selu koje je na pola puta do naše destinacije. Putem saznajemo (Karlo i ja, očigledno najmanje informirani) o tome da i mi idemo na taj festival. Sviđa mi se to što se sve spontano događa i krećemo put Eko sela da vidimo taj festival i da postavimo kamp kako bi prenoćili i tamo. Putem su nas pratili oblaci što nam je pogodovalo jer nije bilo vruće. Unatoč tome što nismo vozili brzo i radili smo pauze svakih desetak kilometara, Lea i Anja su se dosta umorile pa smo ih morali čekati kako bi nas stigle.
Uz nekoliko stajanja došli smo napokon do Eko sela koje smo jedva našli jer nisu postavili niti jedan znak, a niti obavijestili lokalno stanovništvo o svom eventu koje nam zbog toga nije moglo pomoći u usmjeravanju. Srećom, snašli smo se i nekako, rekao bih na sreću, pronašli put do festivala. Uz aplauz dvadesetak ljudi koje je bilo na festivalu, ušli smo u dvorište festivala uz uzvike: “prvi gosti, prvi gosti...”. Kasnije smo shvatili da to svim gostima uzvikuju i istom mjerom im aplaudiraju. Nije nam trebalo dugo da shvatimo kako je festival prepun hippy-ja koji se konstantno napušavaju uživajući u jointovima marihuane i jeftinog skunka. Kušali smo njihove proizvode, pa smo tako popili jednu medicu dobrodošlice jakog okusa, pivčugu ili dvije te par dimova trave. Atmosfera je bila podosta tmurna, ali ju je podigao predivan krajolik te stare drvene kuće okružene svakojakim nastambama kao primjerice prirodnim šekretom izrađenim također od drva. Uz visoke cijene pive i hrane ukrali smo par čaša piva te platili tanjur graha. Nisam lošiji grah nikad jeo, kasnije sam saznao da je veganski pa je valjda to bio razlog vodenog okusa. Unatoč lošem okusu, želudac mi je bio pun tako da smo se uputili u dio šume za kampiranje. Nakon dvadesetak minuta postavili smo šator, pospremili stvari i legli na vreće za spavanje kako bi uživali u ugodnom večernjem razgovoru. Prošetali smo kasnije par puta po kampu i po krajoliku, a onda smo otišli leći na travu kako bi gledali zvijezde pod okriljem noći. Lijepo je biti okružen potpunom tamom bez ijednog uličnog stupa rasvjete kako bi uživali u nebeskom svodu. Vidjeli smo mnogo zvijezda, a kasnije i mliječnu stazu. Potegnulo se i par pitanja o životu, snovima i vječnosti svemira, a potom smo se uputili na spavanje. Nismo uspjeli pronaći ravno mjesto za šator tako da smo spavali na kosini, ali od umora nam to nije toliko smetalo tako da smo se svi dobro naspavali.