Mene je ubila moć ponavljanja
Ono prvih par misija je napeto do bola, tek se upoznaješ s igrom, kontrolama, šemama, tragovi, intervjui, sve je to skupa masu napeto i jedva čekaš iduću misiju. Al nakon nekog vremena nekako mi sve to skupa postane jako predvidljivo i naporno, jer iman osjećaj da mi se sve svodi na to da od točke A (stanica) iden do točke B (mjesto zločina) na kojoj skupin inicijalne tragove koji me odvedu do točke C i D (kafić/stan/neka treća lokacija) na kojoj uglavnon zabava završava jer iman dovoljno spoznaja i dokaza da zaključim slučaj...
Doduše malo dublje razmišljajući dolazin do spoznaje da je igra teško mogla bit napravljena interesantnije i zanimljivije bez puno ponavljanja, jer se u biti na to i svodi cijeli koncept i u RL
Al šta ja znan, meni više paše koncept Mafije, ako će neko i za nju reć da se svodi na to da od točke A ideš do točke B,... Sve u jako kvalitetna igra, ali me štufala, tako da je još nisan dovršio jer je već 2,3 mjeseca nisan ni pokrenio