Bio sam u Beogradu za prosli produzeni vikend, a kako sam jos jednom prije toga isti tjedan isao dole, sir, kajmak, pavlaka, kiselo mlijeko i ostale mlijecne preradjevine su vec bile rijesene, ali sam nacuo da se moze kupiti kukuruznog brasna s potocare po lokalnim trznicama.
I tako ja ne bi lijen, pa u Bloku 44 (iako sam ih vidjao i po Zelenom vencu, ali u nesto manjem obimu), uzeo 2kg bijelog i 2kg zutog brasna - direktno s Moravu (oriđin je negdje oko Leskovca, a kupio sam malo aleve pride). Cijena - nemalih (za lokalne prigode) 70 dinara po kili.
Enivej, za Panoramu i ostale fanove
, rekoh da se okusam u kiflicama iz recepta ovdje navedenog s kuhari.com.
a) bijelo brasno - totalni fail, nikako da se razvalja, nista ne pomaze, lijepi se, na kraju sam stavio valjda previse vode da se malo kohezira i dobio cisti buckuris, ali mi djavo nije dao mira, pa sam ipak nekako zarolao "kiflu" i stavio peci
b) zuto brasno - malo manji fail, ali svejedno jako tesko za razvaljati, ni blizu ugodnog iskustva s industrijskim psenicnim bijelim glatkim brasnom. Kiflice su se ipak koliko toliko dale razvaljati i srolati bez vecih poteskoca.
Rezultat:
U varijanti a) ispale su mini proje, i koliko god je bilo nakaradno nezgrapno, imalo je super okus. "Kiflice" iz varijante b) su ispale nesto a la one mikrokifle koje se mogu kupiti u Dinari (oni koji su iz Zg a znaju dobre pekare ce znati o cemu pricam) - vrlo solidno. U b) varijanti sir gotovo da se nije ni osjecao.
Ima netko kakvu pametnu vezanu za proceduru s takvim domacim brasnom?