Treba biti svjestan da je većini ljudi ovo hobi, a hobi služi da dade čovjeku osjećaj zadovoljstva....
Zadovoljstvo se postiže u prvom redu kvalitetom zvuka (jer to definira hobi - high fidelity audio), ali i hrpom drugih faktora od kojih svi mi bolujemo. I nije nužno da griješimo u tome, sve je to ljudski - ako si zadovoljan zbog toga.
Priznajem da i ja bolujem od nekih:
- karizma određenih komponenti. Nakon što sam napokon nabavio komponentu koja se reklamira magičnim motom "Only sound"
, slijedeći mračni predmet žudnje je onaj sa suptilnim potpisom "Boothroyd & Stuart"......naravno, poslije toga bi signal trebalo istjerati kroz "no loss of fine details", i tako dalje i tako dalje.....
- amalgam dizajna i funkcije. ako već smatram da je audio jedan od najljepših spojeva dva najvažnija ljudska dostignuća, umjetnosti i tehnologije, ne bi li bilo lijepo da još taj spoj dođe oplemenjen vrhunskim primjerom dizajna - primjenjene umjetnosti. Pogotovo ako, recimo, dolazi u nekim od egzotičnih i "posvećenih" formi (kao cijevi ili gramofoni naprimjer).
- općenito zadovoljstvo posjedovanja audio komponenti, što više izvan struje to bolje - ružni, nefunkcionalni, bez daljinskog, po mogućnosti sa cijevima koje nepraktično vire iz uređaja, zvučnici u near-fieldu nasred sobe, gramofon, magnetofon, po mogućnosti da izgleda kao Teslin laboratorij....
Postoji još legitimnih faktora:
- kompeticija - ako komšija ima Dali 6, no ću ja da imam manje od Dali 7?
- egzibicionizam - pojačala od 1000 w, kablovi od 5000 dolara
- moda - "Ferrari" i "Lamborghini" edicije, "cijevni" iPod dockovi
no, sve je to za ljude. ako želiš i možeš, it's ok, jedino nije u redu ljude cijeniti prema tome što imaju. i nepregledne i zamorne rasprave "što bolje svira" isto nemaju smisla, jer jednostavno nema (pravih) dokaza.
dobro je (oportuno) imati još jednu karakteristiku - smisao za "best buy" i proučavanje svega i svačega vezano uz ono što želiš kupiti.
ne volim shvatiti da me netko "nategnuo".
i naravno, eksperimentiranje dokle god ti se da.....
