Sjetite se onog potresa u Tajvanu krajem 1999. godine kada su tvornice jedno kratko vrijeme prestale proizvoditi RAMove zbog oštećenja visokonaponske mreže. Memorije su kod nas u dva mjeseca poskupile 4-5 puta, a idućih godinu dana su postupno padale dok nisu došle otprilike na razinu koju su imale prije havarije. Za razliku od situacije s diskovima, tvornice su bile neoštećene.
Koliko me sjećanje služi, 1990. je izgorjela neka tvornica memorija koja je opskrbljivala 90% svijeta RAM memorijama. Cijene su skočile za red veličine, a stanje se nije nomaliziralo godinama. Godine 1995. je malo tko uopće mogao pokrenuti Win95 jer je večina ljudi imala 4MB RAMa, a za još toliko se trebalo poprilično isprstiti s tim da ni to nije bilo dovoljno za neki ozbiljniji rad.
Vrlo je upitno kakve kvalitete će biti diskovi iz novih tvornica jer će u prvom planu biti zadovoljavanje potražnje, a problemi će se riješavati u hodu (povećanim reklamacijama). Tako je bilo i s memorijama 2001. godine kada je bilo dosta teško naći keks koji radi bez greške.
U svemu tome veliku ulogu igraju preprodavači i prodavači kojima je teško formirati cijene budući da ni sami ne znaju predvidjeti kako će se stvari dalje odvijati, a svi žele izvući što više love iz te situacije....
Bojim se da će proći dugi period dok će diskovi biti ponovno 550kn/2TB.