Odlično rečeno, Jango Fett. Nadovezat ćui se još samo na ovo što se tiče efikasnosti i glasnoće.
Karakteristika koju mnogi zanemaruju je količina galame koju je zvučnik u stanju dići s obzirom na električku snagu koja se na njemu troši. Jedinica za to je, naravno, dB/W. Što je taj broj niži, to će za istu snagu (dakle, na istom pojačalu s istim settingom) ti zvučnici zvučati tiše. I dok bi sad neki rekli da je to nužno i loše, ipak postoji "caka".
Zvučnici koji imaju taj broj nizak su obično znatno prigušeni - mehanički. Rezonantna frekvencija im je dosta smanjena, a zbog "nevijugajuće" (koja glupa riječ) membrane imaju izvrsnu udarnost, impulzivnost basa, inženjerskim rječnikom, tranzijentni odziv.
S druge strane, zvučnici koji dižu veliku galamu za istu snagu obično nemaju jaki udarac, iako možda imaju sirovu snagu. A audiofilima je udarnost barem jednako toliko važna.
Zato i nema velikog smisla govoriti o snazi, bilo da je RMS ili sinusna (ili PMPO na koji gledam s podsmjehom), ako ne znamo i kolika je osjetljivost zvučnika, dakle koliko imaju dB/W.
Kvalitetniji studijski zvučnici (monitori) su obično prigušeni do daske i u odnosu na ostale zvučnike su toliko tihi da traže monstruozno pojačalo da bi uopće postigli malo veću glasnoću. Ali, kod takvih zvučnika, kad bubnjar lupi bas-bubanj, padne luster.