Citiraj:
Autor RSV Factory
ista/lošija od Two Worldsa 2
|
Zafrkavaš, jel'da?
Witcher 2 definitivno nije "klasični" RPG, nije open world, niti želi biti, i nije naporan kao što neki D&D-ovi znaju biti. Nitko ovdje ne stoji ko stup s uskličnikom iznad glave i čeka da me pošalje po kravlji brabonjak.
Priča je ovdje kompaktnija i konzistentnije ispričana nego u prvom dijelu, zato se možda i čini da je linearnija, ali daleko od toga. Side questovi su upravo genijalno riješeni, baš zato jer ne djeluju tako. Nema ih puno, ali nema niti jednog banalnog, svi se rješavanju u nekoliko koraka, a dosta ih se barem malo veže na glavni tijek radnje. Nisu ovdje samo za "bildanje" lika, imaju neki smisao i logiku. Čak i mini igre (obaranje ruku, birtijska šora) nisu u svakom poglavlju izvedene na isti način, makar jesu malo dosadnjikave same po sebi.
Znalo mi se dogoditi da toliko uživim u igru da propustim par levela. Igram je drugi put, i nemam pojma koji sam level bio na kraju prvog igranja.
Dodali su dosta opreme i oružja, pa onda i taj crafting, ali kad malo bolje pogledam, možda svega toga ima i malo previše, pogotovo u kombinaciji sa ograničenim inventarom. Dosta se vremena izgubi na traženje sirovina, kupoprodaju, tako da malo razbija ritam. Knjiga nema valjda ni desetina k'o u prvom dijelu, ali je dosta toga bitno za pročitati za sveobuhvatno razumijevanje priče.
Ima stvari su me prilično naživcirale, ali mahom su tehničke prirode (targeting za vrijeme i poslije borbe, prolazak kroz vrata, i sl.), ali nikakav show-stopper ili deal-breaker. Sistem borbe kao takav je izvrstan, djeluje možda preteško, ali zapravo traži od igrača da borbi i pripremi za istu posveti malo više od kažiprsta.
Kraj je takav kakav je, makar je očito da to zapravo i nije (kraj). I prije izlaska igre su najavili DLC-ove, pa čak i ekspanziju.