Da pojasnim još par stvari.
Razvoj ne znači nužno da konačan proizvod mora rezultirati nečim što je kompleksnije za korištenje. Recimo igra koja ima kompleksnije kontrole i detaljnije upravljanje likom. Zašto? Neke kompleksnosti mogu biti i ispod haube. U samom balansu, mehanici, umjetnoj inteligenciji itd. Oduševljava me voice acting u Biowareovim igrama. Isto kao i facijalna animacija... Vrlo bitne stvari za uživljavanje u ulogu. Danas više ne toleriram dijaloge s nijemim stupom.
I opet napominjem da nisam zagovornik da se cijeli žanr pojednostavi. Štoviše, zagovornik sam raznolikosti i nadam se da će i oni nezadovoljni Dragon Ageom pronaći naslove u kojima će uživati. Bioware očito ima neku svoju ideju i viziju za koju se ja osobno nadam da će nastaviti slijediti. I da, itekako su riskirali s novim usmjerenjem u razvoju. Navukli su na sebe bijes hardcore RPG poklonika koji žestoko pune Internet negativnim reakcijama. Zar to nije rizik?
Nebih se složio da su igre, a i ne samo igre, već i filmovi i glazba danas lošiji nego prije. Samo se potrebno malo više potruditi da bi se u svom tom mnoštvu iskopalo nešto što će te zadovoljiti. Pogotovo ako imaš svoje čvrsto definirane stavove i preferencije, i ako se teže odvajaš od nekih svojih preddefiniranih okvira.
A Super Mario nije loša igra, ako ju promatraš u žanru kojem pripada. Naprotiv? Igrao sam ga na NES-u, SNES-u, N64 itd. Ali nisam neki obožavatelj. Na računalima/konzolama se igram od Commodorea 16 i prije podosta godina sam prestao brijati na žanrove. Važno mi je jedino da me igra drži i zabavlja, a sad da li se radi o Super Mariu ili nekom RPG-u nije uopće bitno. Prvi RPG kojeg se mogu sjetiti da sam isprobao bio je Ishar na Amigi. I kroz godine sam se povremeno znao vratiti žanru i pogledati kaj ima novoga. Ništa me nije toliko držalo ko sada Dragon Age...
Imajte na umu da ovdje raspravljamo samo o igrama. Nemojte ih pretjerano vezati uz svoje životne stavove i tjerati razgovor na osobnu razinu. Bez obzira na žanr - one su samo zabava i ubijanje vremena.