Entry-level receiveri su obično previše "optimistično" deklarirani, nešto slično kao i PMPO snaga jeftinijih PC zvučnika ("1000W snage! neviđeno!" a u stvari su snage max. 1-2 W).
Tako i moja Yamaha RX-V365, kaže 5*100W, a kad se baci pogled otraga na receiver, piše maksimalna potrošnja cjelokupnog uređaja - 180W. Go figures, marketing
Baci oko na stražnjicu tog Sonya pa ćeš i ti vjerojatno vidjeti nešto slično.
Dok recimo stereo pojačalo koje imam (Technics SU-8022) je deklariran na umjerenih 40W po kanalu u 8 ohma a maksimalna potrošnja mu je 400W i ono je itekako sposobno dati onoliko koliko je deklarirano. I BTW nemoj tjerati receiver u clipping (što se događa kad se zvuk sav "deformira") jer ćeš si uništiti visokotonce na zvučnicima (a možda i mid/baseve, s tim da su tweeteri osjetljiviji na clipping).
Receiver šumi zbog toga što je lošije izvedbe u odnosu na stereo pojačala iste cijene. Receiver ima unutra i puno više elektronike koja uzrokuje šum, digitalni procesor ovaj, procesor onaj, digitalni EQ, digitalna kontrola glasnoće, itd. itd. a integrirano pojačalo ima daleko manje sklopovlja unutra. Više elektronike - veće mogućnosti šuma.
Ne mora nužno značiti da šum nastaje zato što je D klasa. Ima odličnih stereo ampova koji su D klasa.
Kako je to dosta star model, pretpostavljam da ga niste platili više od cca. 3k kn? Ako da, onda spada među entry-level receivere i to nije ništa neobično.
Receiveri više klase u pravilu budu imali manje šuma (viša cijena -> bolja kvaliteta izvedbe, dijelova, itd.) iako ni oni nisu imuni na to (osobito oni koji imaju aktivno hlađenje).
U svakom slučaju, gotovo je uvijek bolje imati stereo pojačalo za glazbu, a receiver za filmove. Rijetko koji AV receiveri (osim onih jako, jako skupih) imaju dobru stereo kvalitetu zvuka, a ti imaš sasvim dobra stereo pojačala tako da nemaš razloga koristiti samo AV receiver za glazbu.