Za općenit porast malignih oboljenja u svijetu, uz neke druge stvari (poput nezdravih navika, trovanja okoliša toksičnim, neradioaktivnim tvarima) su zasigurno najviše kriva testiranja atomskih i termonuklearnih oružja.
U proteklom stoljeću testirano je više od
tisuću atomskih/termounuklearnih bombi - uglavnom se radilo o atmosferskim testovima. Možemo si jednostavno dočarati količinu radioaktivnog materijala ispuštenog u atmosferu tako da pomnožimo broj atmosferski detoniranih bombi (recimo oko 1000) sa najmanjom količinom urana potrebnog za jednostavnu bombu poput
Little Boya, što znači 1000*65kg=65 000 kg!!
I to je još optimistična pretpostavka, jer su kasnije bombe bile teže od bombi upotrijebljenih u 2. svjetskom ratu. Pogotovo
Tsar bomba, čija je razorna snaga iznosila oko 50 MT. Bomba je bila toliko velika i teška da je zrakoplov, koji je bio zadužen za njeno bacanje, jedva poletio.
Uz sam kvantitet radioaktivnog materijala, treba uzeti i u obzir i uvjete detonacije koji uvelike pomažu raspršenju radioaktivnih čestica po cijelom svijetu. Već "gljiva" bombe od 15 MT probije troposferu i debelo zađe u stratosferu. Zahvaljujući atmosferskim testiranjima, svatko od nas nosi barem jedan atom plutonija u sebi.
Jezero Mayak je radioaktivno zbog šlampavosti i nemara sovjetskih vlasti a vodstvu SSSR-a bili su bitni jedino rezultati, ne i posljedice. Rezultat = proizvodnja plutonija u što većim količinama u svrhu proizvodnje atomskog naoružanja, civili su im bili apsolutno nebitni u cijeloj priči.
Kraj tog jezera radilo je najveće sovjetsko postrojenje za proizvodnju i preradu plutonija i svrha tog postrojenja nije bila uopće benigna. Ondje su se događale brojne greške, namjerne ili nenamjerne poput ispuštanja radioaktivne vode u obližnja jezera i rijeku, ali i eksplozija spremnika sa radioaktivnim otpadom kojem je otkazalo hlađenje. S obzirom na svrhu tog postrojenja i na to kako je sve tamo izvedeno, nesreće takvih tipova ne mogu se dogoditi u nuklearci kakva bi bila naša, NE Krško ili bilo kojoj drugoj nuklearci zapadnog tipa. Zašto?
1. Jer se u tim elektranama ne proizvodi plutonij, a reaktori za proizvodnju plutonija su sasvim drugačijeg tipa. Osim toga, Mayak uopće i nije nuklearna elektrana.
2. U civilnim NE barata se sa znatno manjim količinama radioaktivnog materijala i sa manje opasnim materijalom.
3. Kvaliteta i izvedba današnjih postrojenja nije uopće usporediva sa Mayakom.
Sovjetski nemar očit je i u zaljevu Sayda (groblje nuklearnih podmornica) i naravno samom Černobilu (koji je opet imao reaktore u kojima se mogao i u kojima se vjerojatno proizvodio plutonij).
Ni jedan od tih slučajeva nije za usporedbu sa modernim nuklearkama ili bilo kojom nuklearkom zapadnog tipa bez obzira na datum izgradnje i samim time to je irelevantno.
Nadalje, osvrnimo se na zračenje iz civilnih nuklearnih postrojenja. Godišnja doza od prirodnog zračenja u Hrvatskoj iznosi 2-2,5 milisiverita (mSv), prilikom pregleda prsnog koša dobijemo dozu od 0,2 mSv, prilikom pregleda glave i tijela CT-om 11 mSv. A koliko zračenja dobije stanovništvo od redovnog pogona nuklearne elektrane?
0,001-0,01 mSv. Zanemarivo malo. Fiziološki utjecaj nastupa pri dozi od 500 mSv (promjena krvne slike), prag smrtnosti je 1500 mSv a sigurna smrt 8000 mSv.
Za isti iznos apsorbiranog zračenja po kilogramu tkiva (Gy - grej) najviše štete uzrokuju neutroni i alfa čestice, koji su "kratkog dometa" i uopće ne izlaze izvan reaktorske posude. Znači, da osoba koja stoji na vrhu reaktora ne bi uopće primila ijednu alfa česticu ili neutron.
Sama zgrada reaktora i PWR reaktor predstavljaju
fail-safe sistem i u slučaju kvara apsolutno svih uređaja - glavnih rashladnih crpki, pomoćnih rashladnih crpki, sustava za regulaciju kontrolnih šipki, puknuća cijevi...znači scenarij u kojem bi apsolutno sve pošlo po zlu, PWR reaktor (najčešći tip u Europi i svijetu) bi se pregrijao čime bi zapravo samog sebe ugasio jer ima negativan koeficijent šupljine - prevedeno: reaktor se pregrije, rashladni medij se pretvori u paru i reaktor ostane suh čime se zaustavlja lančana reakcija jer tada bilanca neutrona nije povoljna za nastavak reakcije.
Da nešto ne valja sa modernim reaktorima i postrojenjima, znali bi to odavno i bile bi već zabranjene a ne u budućim planovima, osobito iz razloga što se nuklearne elektrane jako pozorno prate.
Znamo i sami kako se javnost da "veslati" do određene mjere, ali nakon toga nema milosti kad se uperi pažnja u određeni problem (npr. pogreške u farmaceutskoj industriji, korištenje opasnih tvari u proizvodima, itd.).
Ima oko 440 nuklearki u 31 zemlje svijeta, nismo valjda mi najpametniji? Znaju i drugi što rade
Što se tiče izgradnje nuklearke na Jadranu, to možda i nije najbolje rješenje jer je Jadran plitak i općenito malen, pa bi možda lokalno zagrijavanje mora bilo preveliko - no dobro, to bi već neka kvalitetna studija pokazala.
Također, Francuska i Njemačka, koje imaju neusporedivo veći dohodak od turizma u odnosu na nas imaju nuklearne elektrane, čak dapače - one su u Francuskoj glavni izvor energije, tako da nuklearka ne bi naštetila našem turizmu - jer su nuklearke poznata stvar u zemljama od kuda naši turisti dolaze.
Nuklearna energija je stabilan i pouzdan izvor, čija je cijena apsolutno prihvatljiva i više nego konkurentna cijenama iz klasičnih termoelektrana. Kako vrijeme odmiče bit će sve konkurentnija, jer će cijene nafte rasti (što nema veze sa nestajanjem fosilnih goriva, ima ih na pretek, samo što eksploatiranje po sadašnjim cijenama nije profitabilno pa će zbog toga u budućnosti rasti cijena nafte i naftnih derivata). Nema emisije stakleničkih plinova i uz sve to - postoji mogućnost proizvodnje velikih količina vodika bez emisije ugljikovog dioksida.
Percepcija javnosti i veliki strah od nuklearne nezgode su sasvim razumljivi, jer koga zmija ugrize - taj se i guštera boji.
Problem je odlaganje - za koji nije postignut konsenzus javnosti. Metode postoje, ali nisu apsolutno prihvaćene kao standard. Kako tehnologija napreduje, budemo smislili nešto pametno i za to
Iako bi lansiranje u svemir bila najbolja stvar, nažalost današnje rakete nisu dovoljno snažne i pouzdane za takav zadatak...
Eto, koliko sam se založio za nuklearnu energiju, mislim da bi mi Westinghouse trebao dati određenu nagradicu
