Samo za usporedbu, radio sam u prijevoznoj branši ( bus ) i znam samo jedno. Zaboravite troškove, gume, gorivo i sve ostale điđe-miđe, poanta je u prevaljenim kilometima. Od svakog kilometra ja sam zarađivao, al za to je trebalo kljucat' po noći i trpiti svakakvu bagru iza leđa. Rijetko sam pomišljao na praonu za buseve već sam i to odradio sam. Kad ima posla, radiš ko konj i nikad te nema doma al' ima novaca. Eda bi radio, morao sam spuštati cijene i bilo je posla, jer nema tog klijenta koji se ne raduje nižoj cijeni ( naravno, pod pretpostavkom kvalitetne usluge ).
Niža cijena, više klijenata, više posla ali i veća zarada. Belu, šah i trkeljanja ostaviti za slobodan dan.
Treba smanjiti cijene i više raditi.