Igrao sam sve i svasta jos negdje od pocetka 90-ih. Prvo Amiga, zatim PC. Noci i noci neprospavane uz razne LAN partyje i druzenja kod nekog od frendova gdje bi nas tucet znalo igrati Whacky wheels, SWOS (i neke novije nogomete), NFS-ove u split screenu, maratonsko igranje Heroes 1, 2 i 3 u prijateljevoj garazi, ma uf - to je tek pocetak liste...
Ono sto mi se najvise od svega urezalo u sjecanje nisu same igre vec atmosfera oko njih. Cuga, meso sa roštilja, piletina i pommes frites iz friteze i dobro raspolozeno drustvo. Kako nam je zabavno bilo uz Whacky wheels!
Necu kritizirati danasnje igre, ali po komentarima tu (a i na drugim forumima) imam osjecaj da je velikoj vecini jedino bitno - tehnoloski doseg grafike! Slazem se da treba iskoristiti napredak grafickih cipova, ali zar je to jedino? Grafika. Nakon tocke crna ispraznost?
Ma samo kada se sjetim Lucas Artsovih avantura Full Throttle i Monkey Island 3, imale su za svoje doba izvrsnu grafiku, ali obje sam odigrao barem jedno 4 puta do kraja. Naravno da obje imam original na polici! Danas vecinu igara niti ne dovrsimo jer su vec nakon prve trecine dosadne...
Na kraju, pitanje je - moze li grafika nadomjestiti manjak igrivosti? Hocete li zbog teselacije oprostiti totalni manjak igrivosti i platiti igru 300 i vise kuna?