Idem svaki dan u posjete od 17-17.30 i to je jedino što mogu trenutno i nazovem od 14-14.30 kad mogu dobiti neku informaciju o njenom stanju teško je ovako živjeti blizu sam, a opet tako daleko i sve se svodi na iščekivanje od 17h pa opet do 17h.Teško se smiriti i čekati sa saznanjem što se može desiti jer je organizam proživio veliki stres u par dana i u prilično je lošem stanju te su 2-3 dana jako kritična, neznam već sam i lud od brige i nemoći.Imam sreće što imam gdje biti u ZG jer sam ipak udaljen od obitelji 300km i znam da je i njima jako teško.
HVALA svima na podršci.