jučer maraton...
teh ghost writer - pročitao koju stranicu prije da je wolvu bio dosadan, meni je bio totalno oke recimo, ali sam sucker za te političko/pravne/korumpirane filmove. još sam stao negdje nakon pol sata nešto obavljat i jedva čekao da nastavim dalje kasnije... priča je na mjestu, zaplet predvidljiv, rasplet malo manje predvidljiv i uglavnom sa guštom sam ga pogledao, glumci bez greške.
teh experiment - prvo što mi je palo na pamet dok sam gledao day 1 je da moram provjeriti prave rezultate stanford experimenta jer mi se čini da radnja debelo brza i preagresivno oblikuje likove (bilo pozitivno ili negativno), no možda je bilo tako ko zna. whitaker mi u svakom filmu balansira na tankoj liniji glumačke (možda i irl) mentalne retardacije sa svojom facom koja mijena izraze 60fps (znači vsync za whitakera je obavezan, da se ne tearaju texture), a ovdje u suradnji sa rečenicom prije o likovima ispada nuklearni komad idiota i generalno je miljama od brodya koji je poslovično odličan. sve u svemu za jednom pogledat oke, pa onda možda se bacit na
das experiment koji je malo siroviji koliko čitam ili zguglat stanfordski experiment i vidjet o čemu se radilo.
death proof iliti još jedno tarantinovo govno za sve guba i feel-guba gledatelje radikalne poput njega - daklem gledao sam ga neki dan na telci 10 minuta, onda morao otić i stavio snimat, pa idući dan 20 minuta i jučer do kraja. film ima doslovno 4 scene... 3 traju svaka po 20 minuta i radi se o dozlaboga dosadnim maltene ženskim dijalozima + zadnja akcijska koja zamota taj cijeli film u nešto kao poklon kupljen na benzinskoj tip prije odlaska na svadbu i to još u bijeli papir od franckove kockice.
klasične "radikalne" tarantinove stavke su i dalje prisutne, kamera iz bunkera, feet-fetiš (već je i bogu i narodu dosadan s tim - SHVAĆAMO da si "izuzetno nastran", eol je ta fora), njegova mala uloga (konobara) viđena već po ko zna koji put sa glumom takva kakva je, vivid-krvničke snimke i na kraju samo njemu i njegovom egu shvatljiva promjena boje u c/b i opet boja i na kraju onaj old-movie efekt koji je posebno vjeran prilikom tipkanja sms-a na nokiji... WOW čovječe kako kul!!!
shvaćam da je to svojevrsni hommage b-filmu i feminizmu, ali je jednostavno dosadan, glup i besciljan. nakon njega sam imao potrebu stisnut delete i otić spavat.
ne znam jel u njegovoj filmografiji ima smisla ići dalje od pulp fiction, reservoir dogs, jackie brown i eventualno four rooms.