Odakle da krenemo ...
Za pocetak, od
podataka proizvodjaca ...
Uglavnom se vide nekakvi osnovni podaci (duzina kablova, broj konektora, osnovni podaci o snazi).
Jedina bitna stavka u svemu tome jest - pasivan PFC, koji se uglavnom koristi kod jeftinih i neefikasnih napajanja. Ovo pokazuje i testiranje efikasnosti:
Efikasnost ispod 75%, otkriva zastarjelost i ispodprosjecnost koristene platforme, te daje na znanje da ce se napajanje posteno zagrijavati u radu (takodjer zagrijavati i sve oko sebe tj. druge komponente).
Nadalje, velika disipacija topline za sobom povlaci i povecu buku ventilatora (nesto ga ipak treba ohladiti), a ovo potvrdjuju i korisnicka iskustva po netu.
Tolika kolicina topline u nizoj klasi takodjer ima utjecaj na regulaciju napona, tj. relativno slabo drzanje napona (izvan ATX ogranicenja), kao i poveci ripple (smetnje na vodovima).
Ovo potvrdjuju i slike unutarnjeg dizajna:
Gotovo nepostojeci tranzijentni filtar i osjetno "olaksan" dizajn s ciljem stednje znatno smanjuje sigurnost u radu sa konfiguracijom (sto potvrdjuju i nespomenute/nepostojece OCP/OVP/UVP/SCP zastite).
Ostatak koristenih dijelova (kondenzatori/zavojnice/aktivni ispravljacki elementi) takodjer su nedovoljno deklarirani tj. ne posjeduju dovoljnu kolicinu snage/kvalitete sto potvrdjuje i cinjenica da se napajanje gasi na 80% svoje snage (uz povecu kolicinu ripplea i regulaciju napona debelo izvan ATX specifikacija).
Tipican primjer napajanja "ubojice" racunalnih komponenata ...
Ukratko
