A tko vam kaže da se kontakti stalno ne dešavaju? Očekujete da će oni sići sa svog svemirskog broda i popričati s nama? Toliko o ispiranju mozgova sa filmovima i ukalupljivanju razmišljanja na vrlo uske poglede koje kreira Hollywood. Čovjek je kreativno biće, razmišljajte kreativno i van svih normi.
Šta konkretno mislim? Pa uzmimo primjer čovjeka i žabe (posuđeno iz posta poviše mog
). Dođe čovjek, vidi žabu na tlu, podigne je, pogladi je, reče joj nešto bezveze (npr. ajde bježi odavdje da te auto ne zgazi) i vrati je na tlo malo dalje od mjesta odakle ju je pokupio.
Sa čovjekove strane njemu je to izgledalo upravo kako sam opisao. Sa žablje strane ona je u šoku, nije joj jasno što joj se dogodilo, zna samo da je bio nekakav potres, da ju je netko dirao i da više odjednom nije na mjestu na kojem je bila maloprije. Pitanje je da li je uopće svjesna postojanja čovjeka i ako je, u kojoj mjeri.
Nakon toga ona ode svojim kolegicama žabama i priča kako su je oteli vanzemaljci
Poanta? Možda se i nama dešava slično, samo toga nismo i ne možemo još biti svjesni. Vidimo samo manifestacije, pa se tome čudimo (NLO-i, krugovi u žitu, itd.) isto kako se žaba čudi kako je odjednom na drugom mjestu, a nije skočila, i kako je bila u zraku dok je bila u našim rukama, itd.
Razlika se još dodatno povećava ovisno o tome koliko su bića naprednija/nazadnija jedna od drugih, šta znači da će mrav biti još manje svjestan ako ga uzmemo u ruku, njemu će biti još veća misterija, a možda mu čak i neće ništa biti čudno jer je prevelika razlika, dok nas recimo pas ili čimpanza prilično dobro doživljavaju i shvaćaju da nismo vanzemaljci. Takvih je srazmjera vjerovatno beskonačan broj, isto koliko postoji
manjih univerzuma od molekule, i većih od galaksija.