Koriste se za bolju kontrolu nad promjenama sadržaja nekog fielda.
S ključnim riječima private ili public možeš samo dati ili uskratiti pristup nekom fieldu (varijabli), dok se preko propertija to može još dodatno konfigurirati. Npr. dati mu samo read pristup ili ubaciti neku provjeru prije zapisivanja u field.
Propertiji se koriste u klasama koje će se kasnije naslijediti ili pak ubaciti u neki assembly i programer više ne želi misliti što smije, a što nesmije ubaciit u pojedini field.
Sa "set" kontroliraš zapisivanje, dok s ovom drugom kontroliraš čitanje.
Svaki property kontrolira pristup jednom (ili više) private field-ova. Znači propertiji uvijek ima barem jedan private filed, idu u parovima. Nakon što je properti definiran (kao i njegov field), varijabli se pristupa siključivo preko propertija.