Citiraj:
Autor Drvoje
na neki post "fetivog bodula" s nekog otoka
|
upravo je ovo problem kod narjecja. svako selo ima svojih izraza, fraza i stajaznam. ako i hocu nesto procitati, moram slovicati rijec da bi ju spojio i povezao sa necim sto bi to nesto mozda moglo biti. glupost, postoji knjizevni jezik. ne znam zasto bi ja trebao znati narjecje jednom zitelja krapine, labina, ili gušća (jedno selo blizu siska, isto kajkavstvina da se uplasim kad cujem). oprosti, ali nisu svi u mogucnosti (barem ne redovnoj) biti u doticaju sa svim dijelovima hrvatske, niti bi osobno to zelio. a kad cujem da covjek namjerno forsira po svome, usprkos moje molbe da prica knjizevno jer ga ja zaista ne razumijem - znam da je seljacina svoje vrste kao sto francuzi, talijani, spanjolci i slicni ne zele pricati engleski jezik.
inace, kako je masa ljudi vec napisala, najveci problem je kada osoba ne zna (ili ne zeli) napisati normalnu recenicu. nema pocetka, nema kraja, nedostaje interpunkcije i to osnovne, koristenje kratica, cak i nekultura...........
nepismenost? svakako, u drugom osnovne ili kad vec se uci raspored rijeci u recenici, koristenje znakova itd. i ja svaku takvu priliku iskoristim i pitam covjeka da li je iz hrvatske, ako jest - neka se nauci pricati materinj jezik. jer je to sramota, vidjeti i cuti nakaradu od recenica.