[D-I-A-B-L-O]

Autor b.b.

Imaš pravo na otpremninu bez obzira radi li se o sporazumnom prekidu radnog odnosa ili se radi o otkazu kao višku. Radnik samo pod određeni uvjetima nema pravo na otpremninu.

Je li tvoje trenutno zdravstveno stanje rezultat bolesti koja je posljedica posla?
Koliko dugo radiš u toj firmi?
Imaš li ikakve pisane ponude do sada o prestanku radnog odnosa?
Ako ti je bed ovako, napiši preko PM-a.

Moj ti je savjet da kada ti ponude nešto, nemoj odmah potpisivati, posavjetuj se sa nekim o tome što ti se nudi. Jednom kada si potpisao, gotovo je. Kada ti ponude da nešto potpišeš, onda kreću pregovori. To su jedni od rijetkih trenutaka kada radnik može biti "al pari" sa poslodavcem.

lp
boris

Za otpremninu znam da imam pravo bez obzira ide li sporazumni raskid ugovora ili otkaz pod tehničkim viškom, problem je ostvarivanje novčane naknade sa burze.
Nije mi bolest rezultat uvjeta na poslu, imam običnu virusnu upalu pluća.
U firmi radim od 10.7.2006, s tim što sam prešao iz jedne druge firme u kojoj sam isto tako radio nekih 4 godine, nesjećam se točno koliko ali je tu negdje, samo što mi to naravno neće priznati.
Za sada još nisam dobio ništa napismeno, zato što sam na bolovanju, po mojim saznanjima čekaju me da završim sa bolovanjem pa će mi onda uručiti ugovor.

Tako nešto i imam u planu, brat mi poznaje još iz srednje škole jednog odvjetnika, pa se nadam da će mi on moći pružiti barem nekakav pravni savjet po tom pitanju, ali želim se i prije toga informirati da znam okvirno šta im mogu reći.
Poanta je bila da su ta naša 3 direktora došla i ponudila sporazumne raskide uz uvjet da ih se prihvati odmah, i na taj način su radnici dobili još nekakve bonuse, plaćene otkazne rokove i godišnje odmore, ali samo uz uvjet da ODMAH ISTOG TRENA POTPIŠU.
Ukoliko ne potpišu ODMAH, ništa od bonusa od otpremnine i ništa od plaćenog otkaznog roka i godišnjeg odmora što je meni jako čudno.

Autor MIK

EDIT:


Izvor: moj-posao

MIK, hvala na informacijama, stvarno sam više izgubljen, nemogu skrenuti misli sa toga i sve mi se pobrkalo u glavi.

Najgore od svega je što ima ljudi koji su 10x više zaslužili da odu, svojim neprimjerenim ponašanjem, stalnim prigovaranjem, odbijanjem poslova i neznam ni ja čime, no na kraju eto morat ću otići ja, a kao razlog je navedeno što kakti nemam djece i nisam oženjen, a to što živim sa djevojkom 8 godina i što uzdržavam nju i svoje roditelje koji žive od socijale nema veze, jer kakti nismo u službenom braku blablabla.
Uglavnom prestrašno.