Nije potreban, ako imaš Pentium s HT-om ili bilo koji jednojezgreni procesor skombiniran s nekom vrstom softverskog rješenja poput CoreAVC-a. S tim da si sve to testiral na Linuxu, tj. Archu kojeg si neko sa znanjem poput tvojeg, podesi kak god ga volja. Cijeli OS moreš dovesti na čisti minimalizam, a da opet imaš sve kaj ti treba za normalan i ugodan rad. Dok je s Windowsima to praktički nemoguće, jer čim se počne petljati po sistemskim dijelovima, sve brze ode u qrac.
Još su k tome video playeri na Linuxu kud i kam bolji od onih na Windowsima. Najobičniji (kolko sam imal sprobati i kolko se družim s Linuxom) GNOME MPlayer koji dolazi s LinuxMintom, je bolji od popularnog MPC-HC, te trenutno i bez ikakvih zastajkivanja pokreće bilo kakav HD materijal, a di su još bolji, opremljeniji i sređeniji playeri. Samo kad se nekome spomene Linux, pa čak i u najosnovnijim i najjednostavnijim distribucijama - ljudi samo kolutaju s očima. Mada im nije problem muku mučiti s codecima i codec-packovima na Windows strani, da bi se kasnije čudili kak im sve šteka i imaju visoko zauzeće sistemskih resursa.
Daleko od toga da je dvojezgreni procesor nužan i izričitno potreban za HD, ali je kud i kam bolje rješenje od jednojezgrenih modela i svih dodatnih podešavanja koja su potrebna da bi se danas kakav-takav 720p i 1080p vrtel na tim procesorima, bez da se korisnik žrtvuje za to.