Citiraj:
Originally posted by Beren
Nope, za sada ništa od AMD-ovih čipseta.
Ja sam prije par tjedana gnjavio AMD-ovog PR-ovca na jednoj večeri sa pitanjima zašto nikako da naprave svoj novi čipseta, ali frajer je samo tupio da oni nemaju niti R&D niti proizvodnih kapaciteta za takvu liniju proizvoda. Oni svoje nade polažu u third party proizvođače i to primarno u nVidiju.
|
Steta...
Citiraj:
|
A to da se nikaj nije promjenilo ne mogu potvrditi zato što je prema Gartneru prodaja Opteron sistema porasla za 400 (slovima: četiristo) posto. To je izrazito visok porast prodaje i simbolizira nekakav trend. To što je Intel trenutno vladar low-end i mainstream tržišta servera je drugi par cipelica.
|
S obzirom da u pocetku AMD nije bio u stanju imati normalnu isporuku procesora, ne cudi me.
Citiraj:
|
Hmmm, s obzirom na to da IBM-ov Power5 ima integrirani memorijski kontroler (i to "jadni" DDR) nije mi jasno zašto integriranje memorijskog kontrolera u Athlon 64 smatraš "saltom mortale". Po meni su samo povećali efikasnost procesora i anulirali mogućnost loših implementacija memorijskog kontrolera od proizvođača čipseta. Kad im zatreba DDR2 (a to će biti kad DDR2 bude radio na cca 800+ MHz) ugradit će ga adekvatni memorijski kontroler na procesor. Činjenica je da imaju dovoljno sposobne inženjere. Dokaz tome je i novi Winchester koji se pod A) manje grije i pod B) ima više performanse nego stariji Newcastle. I sam znaš da dodatna brzina nije tu zbog 90-nanometara već zbog internih optimizacija arhitekture.
|
Usporedjivati PPC s bilo kojim drugim procesorom u Alfa kvadrantu i sire je blastfemija. Uostalom, procesor(i) ima vise cachea nego prosjecno racunalo prije 5-6 godina. No kao sto rekoh, dovoditi PPC u ovakvu raspravu nema smisla, jer na procesor cija povrsina jezgre ima mjesta za 64 Opterona definitivno ne spada u tu domenu.
No zasto sam spomenuo losu stranu implementacije samog kontrolera na procesor je to da obican Dual DDR zahtijeva preko 320 zica za implementaciju. Bas zbog tog razloga primjetit ces da na vecini DDR ploca ima svega 4 utora za memoriju. Pametni primjer takve implementacije je PS2, gdje je s RAMBusom i stotinjak (no)zica dobivena propusnost od 3.2GB/s. Da RAMBus nije takva mala sugava firmica kakva je, danas bi vjerojatno u racunalu imao jedan memorijski modul i quad RAMBus sa 10 GB/s propusnosti s memorijskih utora kolko ti srce zeli (za takvo sto je potrebno 128 zica i jos nesto sitno plus za dodatnu logiku).
U tom slucaju, em je jeftinije, em je jednostavnije strpati to sve u obicnu point-to-point arhitekturu i ne mijesat procesor u to.
Citiraj:
|
Što je najbolje, u proljeće slijedeće godine izlazi i E0 stepping (Winchester je D0) sa kojim bi performanse još više trebale biti podebljanje + što će procesore izrađivati SSDOI tehnologijom koja će im omogućiti veće frekve. Sad to (i SSE3) spakiraj u dual-core dizajn i vidjet ćeš da Intel ima velikih problema. Što je najgore, ne samo da Intel ima problema već su u problemima i korisnici koji iz bilo kojeg razloga žele ostati na Intelu. Ubrzano šaltanje čipseta nije moja niti bilo čija vizija stabilne arhitekture koju Intel toliko propagira.
|
I tu nema nista novo i specijalno. Tada ce izaci i Paxville te Dempsey i opet imamo istu stvar, jedan AMDov chipset i punqurac Intelovih (u stilu: "Biraj ago sto ti srcu drago").
BTW, nije stvar u ubrzanom saltanju chipseta. Radi se o tome da korisniku ponudis 2,3,4 chipseta od kojih on moze birati onaj najisplativiji. Tako je Intel oduvijek radio, i oduvjek mu je dobro islo. Imas low-end workstation chipset, high-end workstation i na kraju serversko rijesenje nakrcano hot swap PCI-X utorima, te analogno svemu ovome cjenovno poredani.