Da se nadovežem na svoj prethodni post sa temom koja izgleda baš nikog ne zanima osim mene. Malo me to čudi jer se ovdje ipak okupljaju ljudi od kojih dobar dio živi od informatike. No dobro. Dakle danas čitam o smanjenju zaposlenika u javnoj upravi i pogodite ko je u prvoj liniji za "odstrijel" pored šofera, čistačica, KV(kave) kuharica i ugostitetlja? Ma nisu valjda informatičari!? E bome jesu. Ne podcjenjujući druga zanimanja koja smatram itekako važnim nije mi ipak jasno kako se to uklapa u "zemlju znanja" i "potrebe za IT kadrom". Još bi čovjek pomislio da to možda i nije loše(ionako je outsorcing i dosad bio na djelu pokrivajući nesposobnost većine nestručnih zaposlenika u javnoj upravi)-ti ljudi će se zaposliti u nekoj informatičkoj firmi i dalje nastaviti raditi što i prije samo za drugog poslodavca. U krajnjoj liniji IT se nikada nije uspio izboriti za status viši od pomoćne djelatnosti iako danas gotovo ni jedna firma ne može bez njega opstati, a potrebita znanja ipak nisu takva da to može obavljati svatko sa prosječnom inteligencijom ili 2 tjedna obuke. I eto famozne fleksibilne i mobilne snage na djelu. Ali onda mi zapadne ono "kordinacija s jednog mjesta". Ne znam da li sam paranoičan ali odmah sam počeo nazirati koje bi to naše firme mogla uspješno obavljati i tko će u čitavoj priči biti gospodar, a tko nadničar. Slobodno me spljujte ako mislite da pričam bezveze ali za ono što moderni euroekonomisti nazivaju "fleksigurnost" nemamo ni jedne pretpostavke osim da nam poslodavac sada može sprašiti otkaz kad se sjeti. A razlog za to ovaj put može biti i gomila nezaposlenog IT kadra spremna da radi više za manje novca