Na prve dvije-tri godine faksa kad nista konkretno neces programirat ces zapravo naucit najvise. Uce te principe i 'good practice' stvari (ja se nadam, jer nisi napisao koji faks
). Jednom kad znas princip na kojem sve to radi, kad shvatis sto se desava 'iza koda', kad ti sjedne OOP i slicno... Onda ti je svejedno u kojem prog. jeziku radis.
Zatim ces izabrat neki jezik koji ti odgovara, i u njemu napisat programe, nakon sto shvatis kako organizirat bazu, kako prvo vizualno sve organizirat (use case dijagrami, class dijagrami i ekipa) isprogramirat objektno, bla bla itd. E onda ces shvatit da nema smisla sve pjeske pisat, pa krenes koristit framework koji ti odgovara (ima ih brdo)...
Uglavnom, proces kod kojeg jedino pomaze celicna volja za ucenjem i konkretno programiranje. Krenes s jednostavnim i glupim aplikacijama. Proucavas milijun guideova, knjiga, manuala i video tutoriala. Recimo, da bi solidno znao programirat u npr. C#, zamisli 40 sati video tutoriala, deset puta toliko sati provedenih programirajuci i eksperimentirajuci, barem barem jedna procitana C# knjiga, brdo spavanja na online C# manualu ...
