Love Actually - nije nista sto se mora pogledati, ali ok romanticna komedija, doduse ima par stvarno glupavih dijelova i nelogicnosti, ali valjda to tako mora biti u tom zanru (zapravo Juno je pokazao da ne mora, ali to je vise iznimka). Dosta poznatih glumaca glumi u filmu, a i poprilican broj onih koji su meni simpa - Hugh Grant, Rowan Atkinson, Keira Knightley, Liam Neeson + majstori Alan Rickman i odlicni Bill Nighy.
Canterbury Tale - film iz '44. u reziji poznatog dvojca Powell i Pressburger. Radnja se odvija u ratnoj Engleskoj, a radi se o otkrivanju lokalne misterije iza koje leze dublji motivi. Klasik koji na zanimljiv nacin prikazuje ratnu Englesku.
La Zona - meksicki film, radnja se odvija u zatvorenom naselju okruzenom slumovima. Dosta cudan film, taman kada se javljaju neka pitanja i pomislis kako je film pun rupa stvari se objasne, a i nekako podsjete da se radnja ne odvija u USA nego u Meksiku. Film na kraju tjera na razmisljanje i prikazuje degeneraciju kako drustva tako i pojedinca. Ne mogu reci da je remek djelo, ali svakako vrijedi pogledati.
Lost in Tranlsation - zgodan film o zblizavanju dvoje osamljneih ljudi u reziji Sophie Coppole. Vise drama nego komedija, poprilicno sporog tempa, bez nekakve melodrame i kerefeka. Bill Murray je odlicno odglumio. Preporuka.
I know where I'm going - jos jedan film u reziji Powella i Pressburgera, takodjer se odvija u UK (u Skotskoj) u vrijeme WW II. Zanimljivo prikazana Skotska i obicaji, dobra rezija osim jedne poprilicno znacajne sitnice - odnos dvaju glavnih likova na kojem se temelji radnja nije dobro prikazan. To se da naslutiti vec oko polovice filma, a nazalost situacija se ne popravlja do kraja, steta...
13 tzameti - francuski film iz '05. O filmu prije gledanja nisam znao nista osim jedne recenice sa IMDBa (Sebastian, a young man, has decided to follow instructions intended for someone else, without knowing where they will take him...) tako da me iznenadio razvoj događaja nakon poprilicno sporog i na neki nacin cudnog i beznacajnog uvoda. Drago mi je da se prije gledanja nisam informirao detaljnije o filmu preko sinopsisa ili trailera. Dramaticnosti filma poprilicno doprinosi to sto je crno bijeli.
21 grams - bas jak film, Inárritu je majstor. Svakako gledati...
13 Rue Madleine - sasvim ok WW II spijunski film sa Cagneyem i naslovnoj ulozi.
A bridge too far - ratni spektakl iz '77 o operaciji Market Garden. U filmu glumi impresivna glumacka postava - Sean Connery, Dirk Bogarde, Michael Caine, Gene Hackman, Laurence Olivier, Anthony Hopkins, Robert Redford, Ryan O'neal...
Ono sto mi se nije svidjelo je rezija tj. zbrkanost događaja. Radnja se cijelo vrijeme premjesta između vise jedinica i gledatelju je prilicno tesko povezati razlicite likove, jedinice, njihov polozaj na terenu iako je nekakav okvirni plan djelovanja relativno dobro prikazan prije same operacije.
Mene iritiralo i preskakanje događaja npr. padobranci se spustaju na ogromnu livadu, nakon cega iz sume Nijemci otvaraju vatru po njima. Naizgled bezizlazna situacija, koja je rijesena tako da se radnja prebacuje na sljedecu jedinicu, a kada se opet vrati na padobrance oni su na sigurnom.
Isto tako u filmu ima solidan broj kliseja koji pomalo bacaju na one iz partizanskih filmova, a i prikaz bitaka na momente lici na iste. Sve u svemu imam osjecaj da se film mogao i morao bolje odraditi sa tom glumackom postavom i sa tom tematikom, pogotovo kada se uzme u obzir da traje skoro 3 sata.