sinoć sam imao gledati filmove potpune apokalipse, nakon što smo debatirali u birtiji o
Danu Nezavisnosti.
Pogledao sam prvo
Knowing.
3/10 - film o katastrofi i katastrofa od filma, jadna i predvidiva priča, sa tipičinim riga-mi-se američanskim isticanjem falimijarnih vrijednosti. Fakat su neke stvari previše u filmu, kao npr ona školska vrata sa urezanim brojevima. Ukratko, predvidivo i dosadno.
Nakon toga gledalo se
2012.
4/10 - za nijansu bolje od
knowing. traje predugo. svaka čast i na priči i ideji i efektima, ali brate mili, zar u svakom filmu moramo gledati pola ure familijskih dahtanja i kukanja i plakanja preko telefona. Al ajde, barem nisu OPET ameri spasili svijet, tj. ne oni sami
Ukratko, dosadni "predinfarktni" dijelovi filma. Ronald Emmerich je napravio dobar film
Dan Nezavisnosti. to ne znači da smo željni novih sve glupljih i glupljih uništavanja Zemlje (
Dan poslije sutra, 2012)
I nakon ova dva ubitačna filma, morao sam pogledati nešto od čega sam lakše zaspao:
U Zmajevom gnijezdu
10/10 - svaki komentar suvišan... kakav Jackie Chan, kakav Jet Li
