Citiraj:
Autor hammer_of_thor
Nema igre koju sam više puta upalio pa ugasio od AvP2, ono, odigram 5 minuta u 2 sata popodne, ugasim, yebem joj mayku i izađem van na zrak... i svjetlo 
Čak sam se znao živ usrati i kad bi upalio God mode
Fak of, samo mi još to fali u životu, scene u igri skračuju život po 6 mjeseci
Trenutno se ne mogu sjetiti ni jedne igre čiji mi se dio ovak urezao u pamčenje, ali apsolutno nijedne, taj dio je u prvoj misiji sa marincem u AvP 2: |
, potpisujem, a ona misija prva sa marincem...
Cim sam se odvojio od svoje ekipe trazim nekakve kontrole da pricam sa svojima, da pozovem nekog, jer nisam mogao niti metar naprijed, pogotovo kad malo malo na "blinkeru" zablica ona točkica od onog fakinbrzog elijena
, herc 800BPM, znojni dlanovi, hladne noge, suza u desnom oku + konstanto treptanje da mi se razmagli pogled, ali neuspiješno. Naravno, do fajta još nisam došao, a vec sam esc-quit game.
...reko budem igral kad nebudem solo doma za svaki slucaj
p.s. a sa predatorom igram, ali kad god nekome "otkinem glavu" (tj., pokupim lubanju) dobijem srčani na onaj predatorom scream, nebitno sto ja igram predatora
