Već sam pisao o tome kako je moj tata imao sličan slučaj sa monitorom samo što su njemu u zamjenu nudili monitor koji ima bolje tehničke specifikacije ali lošiju sliku. On to nije prihvatio i htio je novac ali nije išlo pa je tražio mišljenje kolega pravnika. Slušajući njega ispada da taj zakon o potrošačima ni izbliza nije tako jasan kako se isprva čini. Više ima čitanja između redova nego što ima samih redova. Možda bi bilo korisno da neko od forumaša pravnika malo pomogne jer izgleda da ono što je razumski logično nije pravno. Sjećam se političke emisije gdje se raspravljalo o izbornom zakonu. Svaka stranka je imalo svog pravnika i svaki je uspio taj zakon protumačiti drugačije