Čuj, ja vjerujem svojem nepcu, a pomenuta nagrađena vina mi definitivno pašu i to jako (nije autosugestija). S druge strane, naravno da postoje fantastična vina koja niti ne stignu do natjecanja.
Primjer: stric od moje zaručnice proizvodi u Erdutu vino od Chardonnay grožđa i to samo za vlastite potrebe. Nema kemije, ne želi je, ali dođu mu svake godine enolozi iz erdutskih vinograda, čisto da ocjene kvalitetu i predlože kako je popraviti. Prošla godina (berba 2008.) je bila fantastična i vino mu je prva liga. Enolozi su mu rekli da treba nešto dodati za kiselost (rekli su i što točno), no on je to kategorički odbio.
Još jedan primjer je domaći Silvanac kojim nas s vremena na vrijeme počasti kolega s posla (starci su mu u Orahovici).
Ne treba generalizirati, ali većina zagorskih vina su, po mom ukusu, kiseliši. Također, kod nas u Slavoniji zbilja ima svega - od najvećeg šrota do vrhunskih vina. Opet, većina kojih sam pio su od OK pa na više.
Grk mi još stoji u frižideru za vino (na 12 stupnjeva) - čekam priliku da otvorim. Pošipa sam nešto pio ovog ljeta (iz Potomja i Stona) i prva liga su.