[Imagine]

Prije svega, prolurkao sam malo po ovom podforumu i ne znam koje je najprigodnije mjesto za izbacit par stvari koje mi se vrte u glavi. Na jednu stranu nebi imalo smisla negdje drugo osim ovdje gdje če se iz iskustva znat o nekim stvarima koje ču spomenut , dok na drugu stranu ,možda če se ovde izgubit u gomili :-/

Ali da krenem ispočetka.
Nedavno sam došao do grafičke kartice s kojom se mogu malo 'razmahat' rezolucijom i detaljima onog što me zanima.
Mogučnost poštene grafike je naravno povukla s sobom da sam počeo pretjerivat s iRacingom te sl. stvarima što je za mene loše.

Volan trazi previše angažmana a recimo da sam ja neopisivo ljena osoba koja nebi htjela zbog toga sebi oduzet mogučnost da 'malo uživa' u ljepoj grafici.

Prvo sam se krenio malo opustit/zabavit s Fjulom jer mi je djelovao zanimljiv koncept i detaljnost te grafika su me na prvu oduševili.
Komentare i izdrqavanje s rječju 'fizika' ostavljam onima koji inače 'voze' lupajuči po tipci za gas.
Ja osobno nemam potrebu na taj način komentirat tu vrstu igara koje su napravljene da se svaka budala koja vrti svoj prvi volan osječa ko Stiv McKvin s crnačkom kitom od 30cm.
Htio sam nešto jednostavno zabavno. Kao kad dijete ide po prvi put provozat karet po lokalnoj nizbrdici. A tomu je bliže zadnje izdanje FlatOuta nego ovo.
Nastranu to što ovde nakon kratkog vremena tolika sloboda brzo postane naporna, jednostavno ne shvačam onu zamučenost na krajevima 'slike' i blješavost. Viđao sam i gore primjere toga ali svejedno ja to ne mogu gledat. Vjerovatno tako izgleda početna faza kad netko poliže 'sliju' ... ili nebi da te neko pošteno lupne s ciglom u sljepoočnicu i sjede te za volan.


Zatim mi je palo napamet napravit nešto radikalno.
Da probam neku igru stila gdje 'upravljam' s nekakvom osobom. Gdje šetam nekoga i gdje taj mora nešto napravit ,negdje nešto pucat i što ja znam. Ono klasičnu igru...
Vjerovatno če nekome zvučat čudno ali nikad nisam zaigrao nešto tako tj. nikad nisam ni probao upravljat s ičim osim raznim 'prometalima' s gumama.
Znam, izgleda ograničeno ali me nikad nije zanimalo a nezainteresiranost nije valjda zločin.

Uglavnom ,s obzirom na moju konfiguraciju i to da mi je zanimljiv horor kao žanr ,netko mi je dao preporuku da "izgubim nevinost s Dead Space".
Ali izgleda da je to kriva igra za mene. Bilo bi mi draže da je hrpetina neshvačenog rezultirala nekakvom mentalnom konstipacijom nego 'kuhanjem'. Na drugu stranu , proljev nije ni loš jer mi netko može na osnovu tih razmišljanja/komentara o 'Dead Spejsu" preporučit nešto primjerenije ...pa makar to ne bilo nešto savršeno po svim točkama.


Prvo atmosfera,priča i tako to...
Rečeno mi je kako je to igra s "izvrsnom atmosferom".
Ne mogu ne mislit , kakve su tek ostale igre ?
Bez igračke pozadine i zbog neiskustva ne vidim nešto očito ili cijeli "horor" u ovoj "horor igri" zaista ovisi o elementu iznenađenja? Te svoju atmosferu postiže jeftinim igranjem s mrakom ,bljskajučim svjetlima ,čudnim zvukovima i IZNENAĐENJU s vanzemaljcima?
Ne kažem da je to nužno loše jer kad se pametno koristi bude zanimljivo . Ali ovde kad cijela stvar počiva samo na tome daje pomalo za mislit o svemu...
Nije me nemoguče prestrašit jer sam se ovde trgnio koji put ali sve je to na osnovu iznenađenja. Isto tako bi se trgnuo da mi iza leđa u portunu susid klepne rukama a ja bih puno više od toga.

Sva ta atmosfera/ugođaj me previše podsječa na odnos američkih i japanskih/korejskih horor filmova gdje svaki 'smjer' na svoj način opravdava zašto spada u taj žanr.
Možda je previše ali ja bi nekakvu igru u kojoj mi dođe stisnit pauzu zbog straha onog što nisam vidio a čeka me iza sljedečeg ugla,...ili pauzu zbog toga jer mi je u kadar upalo bez imalo iznenađenja i bez previše mraka nešto toliko užasno da me prestravilo toliko da moram sebi smutit šečera i vode i provest pola ure na balkonu gledat tiče koje lete oko palme ,da moram stisnit pauzu jer me je smučilo što sam nešto shvatio/povezao bez da vidim išta strašno ,ili pauzu da moran počučat duplu dozu antacida jer mi je došlo rigat od nečeg potresnog i uznemirujučeg. Želim izvrnute neočekivane boleščine i najgore nenormalnosti necijeg abnormalnog uma ,želim vlastitu destabilizaciju percepcije 'normalnog'. Želim proširenje horizonta.

Vjerovatno su me godine žvakanja horor filmova otupile jer se tog osječaja tupila nikako rješit s ovom igrom.

Kako bi bilo suprotno kad mi se stalno gura na nos da je ovde največa 'strašnost' ti hibridi bogomoljke i žohara koji trčkaraju okolo po mraku.
Hebo ejlijene. Ustvari to bi bilo još i dobro jer su ovde to nekakvi zombi ejlijeni što mi je toliko isprano da je smijurija na kvadrat. Ko neki trash film koji ne prihvača ono što je.

Nije da nisam za fikciju ,baš naprotiv. U preporuci je djelovalo zaista zanimljivo "svemirski brod ,ejlijeni bla bla."
Zvučalo kako da se mogu ušaltat u tu fikciju. Ali na način koji je obrađena mogao bi se ušaltat jedino da su mi napravili lobotomiju. Ili da sam na nekim drogama za smirenje moždane aktivnosti.

Koja je stvar s tim odjelom? S obzirom na zatvorene prostore vanzemaljci praktički vrebaju s svih strana a taj Ajzak nosi nekakvu srednjovjekovnu kacigu koja djeluje kao da nebi vidio ništa osim srednjovjekovnog viteza s kopljem koji juriša prema njemu zbog ograničenog vidokruga. A uz to ima i rasvjetu u toj kacigi i cjela stvar me podsjeca da umjesto nečije glave unutra stoji žarulja.

Dojmovi nastranu, najvažnije je me buljenje u ovu igru pocme mantat. Ustvari nekako me ljulja i imam neki osjecaj mucnine u glavi. Skoro da mi se povraca. Ko da iden brodon do Ankone. Moja pretpostavka je da je stvar u 'kameri' jer imam oko 40FPSa što bi trebalo bit dovoljno za glatko igranje. Ovde kameru doživljavam potpuno neprirodnim. Koliko god trajalo moje buljenje u virtualnu cestu, ono mi nikad nije donjelo takve probleme. Tu mi sve nekako ima svoj *prirodni flow* te je 'izmjenjivanje krajolika i pozicija raznih auta' prema ovome skoro pa staticno.
Pokreti kamere ovde su mi prenervozni i prenagli dok pokušavam pojmit izdebilisanu perspektivu gdje usmjerim pogled.
Pokušao sam smirit sitaciju smanjivanjem osjetljivosti miša ali time nisam ništa postigao osim što moram radit veci pokret rukom i veslat s mišom...a on inace nekako pliva...

A što se same kamere tice ,ne smatram se blesavim ali kad sam startao igru prvo mi nije jasno 'tko sam ja' i koji qurac mi taj tip u tom odjelu radi u vidokrugu ....kao da kupujem kruv u pekari a ispred mene u redu stoji neki balavac i kupuje krafne za školu. Kamera mi je logična isto ko ona lebdeca kamera šta leti ko papirnati zmaj iza auta i gleda na njegov krov. Kako god bilo to bar priznaje svoju besmislenost za razliku od nekakvih 'lebdečih' koje su idiotizam svoje vrste. Mislim, pa tko se normalan želi osječat ko neki patuljak koji vozi sjedeci na braniku ,haubi ili prednjoj registracijskoj plocici te upravlja nekim specijalnim sistemom poluga. A tako bi se vjerovatno osječao i ovde da imam drugačiju kameru. Tj. da nemam nešto u vidokrugu što bi mi služilo za ravnanje u odnosu na okolinu. Kad bi mi Ajzak pružao sliku onog što vidi vlastitim očima vjerovatno bi nebi vidio kitu ispred nosa zbog one kacige i to bi mi davalo volju za igranje ko idiotska racing kaciga u GTR Evo. Zajebanciju nastranu , vjerovatno bi vidio vrh puške ili nečeg i koliko to god bilo najsmislenije mislim da se s time nebi mogao složit.

Ali dosta o kameri.
Ubijem ejlijena i onda mi mrtva beštija da municiju? WTF?
Zar ju je nosio cijelo vrijeme sa sobom LOL.
I onda mi municija ili bilo koji nađeni qurac projicira holografski prozorćić s podsjetnikom da to uzmem ???
Ok, nisam blesav i shvacam da je to nekakvi sistem nagrade ali je sama izvedba 'nagrade' za ubijanje djetinjasta i na razini nekog 'automata' u luna parku gdje bi vjerovatno dobivao nekakve bodove pri uspješnoj izvedbi potrebne stvari. I onda te sistem toliko navikne na tu budalaštinu da ti smeta kad ti oni škrti ejlijeni iz jaja ne daju ništa. ...jednostavno ne shvacam što nedostaje tome da tu i tamo po brodu nalazim zalihe potrebnog po raznim ormaricima pa cak i u onim kutijama što mi lice na onu zelenu X igracu konzolu. To mi djeluje sasvim normalno. A ubijanje samih ejlijena. E to mi je pogotovo nejasno. Najvjerovatnije zbog toga nisam pratio priču koliko bih trebao pošto mi izvedba budi interes na razini interesa koliko pati jadni Sanader kad je bolestan. A 'who givs a shit' je zadnje što bi trebao osječat o 'priči' na koje trošim svoje vrijeme umjesto da buljim u imaginarnu točku između dva zvučnika. Jednostavno nejasno. Kako ja to ubijem nešto što je vec mrtvo? Onda valjda nije ni bilo mrtvo? Iako to zombijstvo sugerira drukcije. Ocito je to nekakav oblik života ali opet ako je tako kako da te beštije žive u podrucju bez zraka/ne trebaju kisik ? Koji je način funkcioniranja njihovog metabolizma ako ne trebaju kisik ? Dok me kasapi ona beštija koju se nemože ubit i dok svojom obranom onaniram s tim njegovom ciklusom mrtvo-živo ja se nikako ne mogu oslobodit razmišljanja koja je elementarno stanje tih beštija. A i njega su mogli malo ubacit da razviju interes. A ne da mi bude nekako svejedno kao što mi je svejedno morao pretrčat jedan kilometar ili 50. Morao ubit jednog ili deset takvih...ista kita . U biti nemoguče.

Krenuo sam igrat želeč isprva uživat u novoj kartici grafici a onda je ispalo da moram ubijat nešto šta 'predstavlja' vanzemaljca umjesto da liči na nešto tako. Ali to se još i da kad igra oduševljava i nadoknadi to obilato s nečim drugim. Ak nema grafiku ima igrivost . Ak nema to ima fiziku. Ak nema to ima treče ..Ali ovde gola kita. Nebi da je komedija. Atmosfera gledanja parodije. Na nečijem sprovodu.
Jednostavno ne budi osječaje koje bi čovjek očekivao kad bi vidio nešto tako uživo.

Ona širokorasprostranjena vrsta liči na hibrid bogomoljke i žohara.
Oni ejlijeni u drugom 'drugom stanju' s mješancima priljepka i pauka bacaju na pretile amerikance.
Oni anoreksični sa žutom vrečom po stilu kretnji bacaju na čarličaplina.
Oni nepokretni zaljepljeni na zidu kompenziraju svoj invaliditet izbacujuči (opet u blaženom stanju ? druge ejlijene šta izgledaju ko ogromni kikiriki (ili bolje rečeno ko ogromno sjeme fažola koje je pustilo klicu i zrelo je za posadit)
Oni šta dišu otrovni zrak ne rade ništa vanzemaljsko nego samo dišu?? Ko u starijim luna parkovima oni čudni ljudi koji poziraju / s kojima se posjetioci slikavaju.
A ona vrsta šta leti /infestira druge izgleda ko velika raža.
U cijelom tom amaterskom vanezemaljskom zološkom vrtiču največi dojam kao da gledam u nešto vanzemaljsko mi pružaju one viskoke beštije sastavljene od onih manjih kao pauka. Jer me ti pauci podsječaju na male makete onih velikih tronožnih vanzemaljaca iz filma "War of the worlds"
Natruhu nečeg bolesnog imaju samo oni vanzemaljci s trokrakom glavom hobotnice na leđima jer mi se na trenutke čine kao nekakve bebe ali pošto mi nije jasno odakle bebe na svemirskom brodu koji prevozi rudu ostaje tupilo. Jer želim nešto drugačije , bolesno .Izmodelirano nekako da nadaleko osječam smrad tog njihovog trulog mesa kad mi upadnu u vidokrug. Okus toga smrada.

U vezi sve te koljačine ,ubijanja ,krvi itd...
Ubijam zombijaste ejlijene . Pa sasvim normalno da se tako nešto ubija.
A ja želim nekakvi rush ili malo uzbuđenja. Možda bi mi bilo drugačije da me priča vodi / igra grafički slikovito prikazuje kako kasapim žlicom normalne ljude ,žene ,malu djecu ...iz opasnosti od mogučnosti da se poslje pretvore u nekakva stvorenja...uz zvučnu podlogu Adagia 4 strings by Albanoni ili Toccate & Fugue u D molu od Baha ili Sarabande od Hendela ili Ave Marie za violinu od Šuberta ili Labuđe jezero od Čajkovskog. Želim nekakvu poetičnost u kopanju nečijeg oka.

Al ok , mogu se ušaltat i u ejlijene ali onda opet bila bi mi draža raznolikost u toj monotoniji od atmosfere.
Npr. ako na jednoj strani imam neku nametnutu misaonost neuspješnog ubijanja one beštije šta se obnavlja nije me sram priznat da bi mi bilo ljepo a na drugoj strani imat čisto jeftino zadovoljstvo pucanja/ubijanja.
Nešto što potiče veseljke na razini dječjeg odušavljenja novonapravljenim čepobacačem.
Npr. da se potrefi beskrajna najezda tih beštija da to graniči s apsurdnim ludilom. Kao što bi bilo dječje trpanje žileta u čepobacač. Nešto da ima toliko tih beštija da se čovjeku zgadi ubijanje. Da ih tamanim u tolikom broju da ne mislim na išta drugo koliko mi je šuplja glava. Da uz nabrijavajuče zvuke beastybojsa ,prodiđija ili henriksa trošim municiju ko šupljoglavi majmun koji je uz to retardiran do daske. Ili još bolje , ko autistični majmun koji je s 'puškom' u svom elementu jer mu je to jedina stvar koju zna. Da trošim municiju toliko da me zatrpavaju vlastite cahure ...jer želim čahure a ne onaj usrani ekonomični zraka-metak. Te želim više svih vrsta raznolikog oružja s boljim zvukom. Da me odvali impuls iz subbufera pri ispaljenom metku. A nebi bilo loše imat mogučnosti ubijanja stvarima koje ne služe nužno za ubijanje . Ono da zadovoljim vlastitu maštovitost. npr. ispaljivanjem obične olovke iz žice tamburice (ili nečeg smislenijeg za tu svemirsku atmosferu) pa sve do nuklearne bazuke koja radi dezintegraciju svega prema čemu je uperena uz posljedicu mutacije napadajučih beštija zbog razine radijacije. Želim neke situacije koje mi ostavljaju osječaj nekakvog postignuča na razini kao kad sam skinuo 55kila.
Jer ako ču odvojit i utrošit nekih 50-100 sati svog vremena volio bih nešto što če mi svakog trena ostavljat otvorenu vilicu zbog oduševljenja i divljenja nečem iznenađujučem i inovativnom . A ne da me ostavlja hladnim.
Obični zombijasti ejlijeni? Ma kenjam se na zombaste ejlijene.
A iako je jedina mogučnost ubijanja istih odstranjivanjem udova nešto zanimljivo za razliku od pukog pucanja istodobno mi je i besmislena jer ne shvačam kakve vitalne organe imaju u odstranjenim udovima.

Nego ,kako god bilo ne smatram pogreškom ovu svoju avanturu koračanja u nepoznato. Te ma koliko god neka razmišljanja sugerirala drugačije ne smatram blesave sve zadovoljne s ovim. Ima nas raznih s raznim interesima i dok bi jedan igrao mahao mišem drugi bi vrtio volan ,treči bi dangubio u lokalnom kafiču , a četvrti bi šmrkao....
Ono jasno mi je da ovako nešto na neki način razvija kordinaciju prstiju te osječaj za prostor s obzirom na kretajnje ali s obzirom da osječaja za orjentaciju imam sasvim dovoljno , lantranjem okolo me hebu nezaobilazna razmišljanja kako tu ima hrpa neiskorištenog prostora i što je u prostorima između nekih hodnika i tako to.
Povremeno prebacivanje radnje u prostore bez gravitacije zna bit dobrodošla promjena i možda čak i izazov orjentacije no tu mi ide na živce da se ne može bilo gdje skočit. Ok , ne igram se Petra Pana več nečeg što ima nekakvo logičko uporište u fizici ali tim više ,to mi je nejasno. A kad sam kod fizike nemam pojma što da mislim o onoj Kinezi za pomicanje...osim da nebi da šetam okolo 'djevojčicu iz budučnosti' s onim obručem a ne Ajzaka.

Jedna od rijetkih stvari koja mi nije tragična je to što postoji mogučnost igranja u suraundu. Jer to te toliko navuče da se osloniš na zvuk bez da primjetiš. I onda te naglo osakati kad ti području bez zraka upane u kadar nešto neočekivano zbog nedostatka zvuka.
Ona plava linija kao vodič je zanimljiva stvar no više bi uživao u nekakvim detaljnijim uputama na grafički bolje izvedenoj mapi.
Ne znam , sva ta atmosfera mi je pomalo bezlicna...slični hodnici tamo-vamo ,nekako monotono.
Što je istina prekinuto mogučnosti vježbe gađanja i igranja košarke kao 'igre u igri' ali uz brod pun ejlijena tko bi normalan igrao nekakvu svemirsku košarku ?
Spomenutu monotoniju mi više prekida razmišljanje kad se idem negdje vratit pa mi povremeno nije jasno gdje nestanu pobijeni raskasapljeni ejlijeni. Nebi da je prošao tu koperfild.
A vezano uz vracanje ne mogu shvatit gdje svi nestanu kad se ide unazad? Kao da ih negdje grupira pas ovčar. Ne kužim zašto sam napadnut samo kad idem naprijed/napredujem kroz igru. Uvjek ista stvar. Kad me pobiju pet puta zaredom jer nešto ne mogu izvest , šeti put če tu bit opet ista vrsta ejlijena na istom mjestu. Tupilo.

Prijatelj mi povremeno zna pribotunat kako mogu trošit vrime na vožnju 'ukrug' jer je to njemu dosadno. Jednom drugom pak nije važna dosada ili bilo čije drugo mišljenje jer mora provat sve novoizašle igre. A par ostalih ne shvačaju uopče ove koji bulje u te kako kažu "računalno generirane slike" i radije bi buljili u blato sjedeči u kvartovskom kafiču. Ok ima nas svakakvih sa svakakvim stajalištima i mišljenjima o svačemu .Reklo bi se 'svakome svoje' .
A onaj prvi koji drži da su vožnje predosadne jer su linerane. Onaj koji kaže da "je to monotono jer prakticki uvjek imaš kraj i početak
te jedan jedini nacin kako da dodeš do kraja, cestom, uz konstantno iste kretnje za postizanje cilja"
Zbog njega sam ovde očekivao nemjerljivo više slobode jer je na neki način u pravu (ovisno o gledištu).
Očekivao sam da mogu sam birat put kojim nešto namjeravam napravit. A kad ono razocaranje jer je ovo isti qurac , ista linearnost koja ne ostavlja maštovitosti pri biranju puta dolaska do samog cilja/obavljene radnje. Svugdi zakljucana vrata osim ona kroz koja moram proc??? A ja ili bolje receno Ajzak ima te ogromne mrcine od pušaka te suvremene tehnologije za birat a ništa ne može razvalit vrata da bi se kroz njih prošlo. Ili bar usrano staklo. Vodeči se po banalnoj logici ,ako je moja puška jaca od zombiejlijena a on može razbit staklo zbog cega ja nemogu razbit staklo?

Onda još te animacije LOL. Iako mi nije bilo jasno koji je ovo sad vrag na samom pocetku igre ,razumljivo mi je kad spomenuto ide u službi nekog uvoda i pricanja price ali hebem ih što ga povremeno zapilaju s time.A osim što predugo traje ne kužim cemu to kad te zgrabi 'vanzemaljac' .
Želim rec da želim upravljat vlastitim postupcima a ne gledat usranu animaciju i nekakav filmic. Da mi se to radi gledao bi animirani film ili nešto drugo. Cijela stvar podsjeca na one bespotrebne idiotske kretnje kamere koje prate auta na gridu. Želim bit unutra makar ne radio ništa.

Nazad na oružje, nikako da shvatim gdje drži te mrcine od oružja . U guzici? I onda još ima limit da nemože pokupit koji metak više!
Čemu ogranicavanje pri kupljenju municije kad vec može vuc sa sobom te mrcine od oružja.
A kad sam kod skladištenja stvari, sef je zanimljiva funkcija u automatskom ducanu ali mi je malo nejasno kako ja mogu utrpat neke stvari u sef i onda to isto izvadit na fizicki drugoj lokaciji ili levelu / nivou.

A i u vezi tog hebalo me ali ja ne kužim funkciju i poantu levela /nivoa /cheptera ili kako se vec to zove. Cemu to služi ? Da može neko reci da je prošao taj i taj level ? Zašto nije moglo bit napravljeno bez prekida iz pocetka do kraja nego mora bit cijela prica isprekidana s tim bezvezim levelima gdje svakog karakterizira da moram obavit nešto teže/kompliciranije nego u proslom. Kao ubit sve večeg i večeg vanzemaljca kao onog na oplati broda ili onog koji je kao u ogromnoj 'mašini za prat robu'. Heboga ista kita kao da igram neku igru na mobitelu susjedovog diteta. Pogotovo s onim zadatkom da s topom branim brod od mogučih oštečenja asteroida ??? WTF? A ubijanje svakog večeg ejlijena funkcionira na uspješnosti gađanja žutih kesa ? Za koje ne znam jesu gnjoj ili neki ejlijenski limfni čvor ..ili nešto treče pošto isto povlače čarličaplin kamikaze.

A kako se napreduje kroz samu igru stvar postaje napornija i napornija u negativnom kontekstu.
Napravi ovo i ono ,pa napravi trece i cetvrto, pa peto i šesto i kad napraviš sedmo i osmo ,možeš ocekivat da ce nešto deveto i deseto otic kvragu i da ce to trebat obavit a kad to obavi taj ajzak ceka sljedece.
Jadan Ajzak što ga hebu. Da je ovo film trajao bi deset sati jer bi bilo tona materijala za pogledat i vjerovatno bi ga gledali samo obožavatelji igre jer bi svima ostalima/normalnima prikipjelo nakon sat vremena i radije bi pogledali šta ja znam...ekranizaciju Hasanaginice ..ili sve epizode dinastije ili sante barbare 'na premotavanje'.

Jedan obični Ajzak ,tudum od rudara inženjera ako sam uspio dobro shvatit ,uspije pobit sve te puste bestije i sve kao spasit za razliku od hrpetine ljudi s hrpetinom mogučeg oružja u 'automatskim dučanima' koji su bili na tom brodu. Nebi da je potomak Ramba koji je spolno opčio s ženkom predatora.
Inače ,na samom početku nisam shvačao razlog za te postavke 'teško,srednje,lagano' da bi mi pri početku postalo jasno ...a i počelo smetat zbog čega nema veče podjele težine i nečeg 'ultra easy' jer se ne snalazim. Ne da želim lakšu igru , želim mogučnost da bude lakša za odobe poput mene koje nisu toliko vješte u baratanju s mišom te s tolikim funkcijama/tipkama...
Jer ima previše tipaka za razne funkcije "osobe kojom upravljam" i bilo bi mi draže da ih ima manje.
Njihov smještaj mi neprirodan a uz to nemam blage veze kakav raspored tipaka bi mi bio prirodniji ... Nakon što sam prerastao zabilješke na papiru sa strane za što je koja tipka , nije se nimalo promjenilo to da mi je položaj prstiju toliko jednostavno neprirodan kao što mi je neprirodna halabuka žgoljavog novinara koji je išao provocirat seljačinu Keruma za kojeg se čudim šta mu bez praksitena za smirenje doživljaja nije sašija šaketinu.
Jer se dijelom zbog toga satarem napravit bilo kakvu potrebnu pi*dariju. Za jedan dio je pak kriv moj mozak jer dok registrira što napravit s kojim prstom/tipkom u pravilu raskasape ajzaka i prođe voz ali sama količina tipaka' na 'premalo' prostora nimalo ne pomaže. Bolje rečeno ,toliko mi smeta jer zbog toga imam napetu ruku pa me prsti ne slušaju i vrlo brzo zaboli lijevo rame te počme probadat u lijevoj lopatici !? A to mi se nimalo ne svida jer sam se uhvatio ovog imajuči na umu laganiju upotrebu s manje aktivnosti nego s volanom. A pokušaj infatilnih kretnji kontroliranja ajzaka mi izaziva bol što s volanom NIKAD nisam iskusio.


Hm ,izgleda da sam se malo zanio pa se stvorilo materijala ko u Bibliji.
Mislim da ima i više nego dovoljno da mi se može preporučit nešto primjerenije da zaigram ako je netko došao do ovog kraja.
Konfiguracija nije ni važna jer to lako sredim ako mi bude zanimljivo za igrat.