Ne kužim čemu tolike hvale za Seven Pounds? Pogledao ga i uopće me nije impresionirao.
Skužiš kraj već u prvoj polovici filma, scene prepatetične (buhuhu poor me, I hate myself; I am so fucked up... blabla), priča jako nepovezana sa prilično velikim scenarističkim propustima (ono brat ga čeka vani u autu, a on se ševi u kući...), tko je on ustvari da odlučuje tko je dobar čovjek i tko zaslužuje "drugu priliku", uglavnom gomila preseravanja IMHO...
Nadam se da nisam spoilao, ali vjerujte mi nema se tu šta spoilati - već nakon pola sata filma iz aviona se kuži bit filma.
Osobno više volim filmove koji prenose ovakvu jaku dramatičnu poruku kroz neki drugi žanr, a ne da ti je drama ovako nasilno gurana u mozak.