[Amdejac]

Autor windfucker

Onda si stvarno "na konju"
Neki moji frendovi koji su se "skinuli" ne mogu me vidjeti očima ako zapalim...Vuče ih i nakon par godina,kažu...a, šta'š...usrana situacija.Valjda nisu još "to" prelomili kako spada...
Btw,toga me je jedino i zapravo strah, iskreno, kada bih išao "ostavit' se cigareta"...neće ići dok to ne raščistim sam sa sobom.A da li bih volio? Naravno,mislim da nema pušača koji ne poželi riješiti se toga poroka.Samo...ništa od toga do "pravoga momenta".Po meni,to je jedini izlaz (trajni izlaz).
A do tada &have fun,pa da vidimo tko će biti brži: karakter il'-usud.

I da,imaš pravo, sjećam se (doduše mutno, jer je davno bilo) sličnoga osjećaja pri jednome od mojih pokušaja "skidanja" sa pljuga...iza klope, iza pivice & iza seksa (e, ovo treće me je "slomilo").

Početak je bio jako težak. Največi problem je bio jer sam tek tada shvatio da imam ruke i nisam znao kuda s njima. Znao sam raditi noćnu, ovaj do mene puši ko turčin, nikad neču zaboravit pušio je Winston 100s, a ja karakter kao neću. Ruka mi je sam išla u džep di su bile cigarete.
U početku mi je bilo najteže piti kavu bez čika. Ali moraš biti karakter.
Ako si jednom prestao i opet počeo pušiti drugi put će ti biti još teže prestati jer ćeš živjeti u iluziji da to možeš.
Zdebljat ćeš se sigurno jer kad nebudeš znao šta bi ići ćeš u frižider dok si prije zapalio cigaretu. Nema tu nikakve ovisnosti o nikotinu i sl. Mogu iz iskustva reči da su to gluposi. Sve je to samo u glavi i ful je jednostavno.
Ili HOČEŠ ili NEČEŠ. Sloboda odabira. Jer ako sam ja mogao nakon 15 godina i 2 kutije dnevno i moj frend nakon 15 godina i 3 kutije dnevno, vjerujem da mogu svi. Ali kažem stvar je osobnog odabira i nikome to ne zamjeram niti sam sad kao nepušač zlonamjeran i da nešto glumim kao da mi smeta jer ako me nije ubilo nakon 15 godina aktivnog pušenja neće me ubiti niti kao pasivnog pušača.