UMREŽAVANJE TRI ILI VIŠE RAČUNALA
Umrežavanje tri ili više računala nije ništa kompliciranije od umrežavanja 2 računala. Samo nam djelomično treba pripaziti na hardware. Prvo što nam je potrebno je običan ili patch kabel (čuo sam do sada 25 naziva).
Kao što sam i ranije napomenuo, biti će potreban i hub/switch. Postoji način i da se spoje bez njega ali bi onda jedno od računala moralo imati više mrežnih kartica i biti stalno upaljeno. Uglavnom navodim ovo kao informaciju jer je krajnje beskorisno za ovakav priručnik.
Ostatak uputa je jednak kao i kod spajanja dva računala s tom razlikom što se dodjeljuju druge IP adrese: 192.168.0.3, 192.168.0.4, itd. … 192.168.0.255. Uglavnom prve tri znamenke ostaju iste dok se četvrta mijenja od računala do računala. Ili što bi se to stručno reklo, moraju biti sukladne po klasi C.
SHARING
Sada kada smo uspješno natjerali dva ili više računala da komuniciraju, ostaje nam da odredimo što ćemo dijeliti s njima. Najjednostavniji primjer dijeljenja resursa je da dijelimo diskovni prostor (sharing). Možemo sharati cijele particije ili fileove. Dijeljenje cijele particije nije nimalo loše ako se pravilno izvede i slično je dijeljenju foldera pa ću objasniti samo njega pošto ima više mogućnosti. Particija koju dijelimo bi trebala biti formatirana u NTFS-u zbog mogućnosti kontrole. Za one koji se boje da se takva particija neće moći vidjeti u Windows 98 utješna vijest, hoće.
Najjednostavniji način sheranja je taj da se svima dozvoli pristup podacima. Vrlo neuvjerljivo i glupo. Zato ću izbjeći objašnjavanje toga. Idemo to napraviti kako treba.
Priprema za sheranje je da se na svako računalo doda user sa drugog (ili drugih) korisnika u mreži. Valja samo jednom pokrenuti računalo s tim korisničkim imenom. Ne zaboravite svakom korisniku dodati i password jer bez njega sva priča pada u vodu. Nismo ništa napravili bez toga.
Otvorite My Computer. Desni klik na particiju koju želite sherati i pritisnite Sharing & Security. Otvara se ovakav prozor:
Slika 10: Sharing
Pritisnite gumb New Share. Pod Share name upišite naziv koji želite dati za tu particiju korisnicima na mreži. Pod Comment ne morate ništa upisati ako ne želite. Pod user limit možete ograničiti broj istodobnih spajanja na tu particiju. Korisno u nekim slučajevima.
Sada valja napraviti Permissione za korisnike. Zato smo kreirali račune na svom računalu. U osnovnim postavkama stoji da svi imaju pravo čitati s tog diska. To želimo izbjeći te dodajemo korisnike koji imaju određena prava. Dakle atisnemo Add i dodajemo korisnike. Kada smo i sve dodali, određujemo koji korisnik ima koje pravo i to po kriterijima: Full Control, Change i Read.
Slika 11: Permission for
Stisnemo OK i Apply. Tako smo omogućili da svi mogu raditi nešto s tom particijom. Napominjem da se svaki folder na disku posebno može konfigurirati tako da mu se dodaju određena posebna prava. Tako se za svakog korisnika može izraditi samo njegov privatni folder i to desnim klikom/Properties/Security. Ne mora se posebno sherati već samo konfigurirati Security na isti način kao i kod diska.
Još jedna blagodat NTFS-a je u tome što ima Quota. Ona nam omogućuje da svaki korisnik ima točno određeni diskovni prostor. Možemo skupno odrediti da svi korisnici imaju određeni limit. Isto tako možemo sa Quota Entries odrediti da točno određeni korisnik ima neku vrijednost. Postavlja se i poruka kada se približi kvoti koju ima.
Slika 12: Quota
Tako postavljeno računalo može biti i server. Ne mora se postavljati poseban operativni sustav. Jedino bi bilo dobro da je stalno upaljeno. Zbog toga bi bilo dobro (ne i nužno) da to računalo ima operativni sistem Windows 2000 zbog toga što praksa pokazuje da najviše izdrži bez restartiranja. Ono što možemo još učiniti je da u Scheduled Tasku odredimo da nam se računalo svaki dan ili tjedan u gluho doba noći (10.00 AM) samo restartira.
Ne morate se bojati što nećete tada upisati password na njemu jer većina stvari preko mreže radi kao servis. To znači da se u server ne treba logirati i vidjeti desktop. To je i osnovni način da se računala ostavljaju kada na njima nitko ne radi. Osobito to važi za servere. Bilo bi lijepo kada bi to korisnici a posebno administratori koristili. U Hrvatskoj, na žalost, takvi su rijetki. Brzi način za odlogiranje sa računala je tipka Windows, L i enter. Koristite to jer vam je to security risk, a doista nije komplicirano.
Oboružani ovim znanjem, postali ste mali kučni system administratori. Nećeš dobiti permission na filmove, ako mi ne daš čokoladu. Soba mi je puna čokolada, bombona a i televizor mi radi kako treba.
DIJELJENJE INTERNETA
Sada dolazimo do moje najomraženije teme. Dijeljenje interneta ili Internet connection sharing je nešto što bi svaki korisnik male mreže htio imati i ne shvaća da je to vrlo opasno za njegovu mrežu.
Prvo bi želio objasniti kako se to na više načina radi. Prvi je način iskorištenje resursa Windowsa. Mora se odrediti koje bi računalo unutar mreže bilo to koje će dijeliti Internet konekciju. To računalo MORA imati IP adresu 192.168.0.1. Bez toga je nemoguće napraviti sharing.
Dakle da krenemo. Napravimo istu onu konekciju preko koje se spajamo na Internet sa lokalnog računala. Desni klik/Properties/Sharing. Stisnite Enable Internet Connectio Sharin for this connection. Ispod toga je i Enable on-demand dialing. To će vam omogućiti da se konekcija sama uključi kada se korisnik pokuša spojiti na Internet. Istu stvar moramo omogućiti i mrežnoj kartici na tom računalu
Dobro je podesiti i to da se automatski konektira i isključuje kada više nema zahtjeva. Koliko vrijeme ćete odabrati je na vama. U prednosti su oni koji imaju ADSL i mogu biti konektirani stalno a da to ne utječe na njihov račun.
I tu bi htio završiti s ovim suludim načinom dijeljenja Internet konekcije koji se teško (ili nikako) može zaštititi. Preporučam da to ne koristite na svojoj mreži jer će od toga biti više štete nego koristi. Ne trebam objašnjavati kako bi vam izgledao telefonski račun kada vam uleti trojanac ili crv na neko računalo dok ste vi na poslu. Nezgodno kod toga je što će se to sigurno i dogoditi.
Daleko bolji način za dijeljenje Internet konekcije je da se podesi NAT (network address translation). No to zahtjeva neke druge programe. Jedan od njih je i Windows 2000 Server (ili 2003 Server). Drugi program je Sygate home (office) Network ili Wingate. Ovaj potonji je prilično nesiguran ali se i to može srediti.
Nadam se da ću jednog dana stići napisati ovakvo uputstvo i za te programe te tako približiti početnicima ljepote koje to donosi. Do tada je pametnije koristiti klasični način spajanja.
SECURITY
Kada ste ušli u svijet umreženih računala slijedi hladan tuš. Broj security problema raste s kvadratom broja računala na vašoj mreži. Sjednite i plačite ali je tako. Svaki će iskusni korisnik to reći. Nema nam druge nego na sva računala postaviti firewall i pažljivo ga konfigurirati. Ono što ja preporučam kao firewall je Zone Alarm. Uputstva kako njega podesiti možete naći
ovdje.
Po tom vam pitanju na žalost ne mogu više pomoći. Možete pitati na forumu ako imate problema sa konfiguriranjem.