UVOD
Kako vrijeme odmiče, sve više ljudi kupuju računala i žele s njima naučiti raditi. Samo računalo je svijet za sebe. Možemo štošta raditi na njemu a bez potreba da se poseže za resursima izvan njega. Međutim, kad-tad dođemo na ideju kako bi bilo dobro da to računalo povežemo s drugim. Onim od obitelji, prijatelja, neprijatelja dr.
Svojevremeno sam svojem šefu predložio da umrežimo naše strojeve da bi se igrice mogle bolje igrati. Ipak je ljepše i bolje u mreži. Pogledao me kao da sam mu poubijao cijelu familiju uz riječi: "Jesi normalan? Hoćeš da se počnu dogovarati? Jesi gledao Terminatora?" Dva se dana nisam prestao smijati, ali nakon nekog vremena shvatiš koliko je bio u pravu.
Umrežiti računala nije nikakav bauk. To je skup radnji kojima objašnjavaš jednom stroju "kako diše" onaj drugi. Kada oni počnu razmjenjivati informacije, napravio si posao.
Da ne bi pomislio netko kako se pravim previše pametan, ne želim objašnjavati kako se radi komplicirana korporacijska mrežna rješenja. Želim početnicima objasniti kako najjednostavnije spojiti 2 računala da se može u toj mreži nešto raditi. Želite li spojiti mrežu u tvrtki u kojoj radite, pozovite pomoć profesionalca koji to doista i zna raditi. No, žalosno je koliko je takvih malo. To je već neka druga tema.
Isto ću tako zaobići teme poput 1 Gbitne i wireless mreže da bi što jednostavnije mogao približiti umrežavanje onima koji se time još nisu bavili.
Žao mi je što ne mogu napisati umrežavanje Windowsa 95, 98, ME jer ih trenutno nemam na svojim strojevima te ću se orijentirati na ono što mi je dostupno. To će biti Windows XP/2000. Većina to ljudi koristi i biti će dovoljno.
HARDWARE
Za osnovno umrežavanje 2 računala nam je potrebno vrlo malo opreme i novaca. Dovoljne su dvije mrežne kartice i jedan kabel. Mrežne kartice se na modernim matičnim pločama često ugrađuju, kao njen sastavni dio, dok kabel košta nekih 2.5 kn po dužnom metru. Mrežne kartice se mogu kupiti i za manje od 50 kn po komadu. Nemojte pitati za kvalitetu. One rade i to je za ovakvo spajanje sasvim dovoljno.
Postoje i dvije (akutualne) brzine kojima kartice rade. Kartice mogu biti 100 ili 1000 Mbitne. Naizgled ogromna razlika u brzinama neće biti toliko vidljiva u svakodnevnom radu. Ove 1000 Mbitne su dosta skuplje a i oprema koja ide uz njih je skuplja. Osim toga, njen rad ovisi i o hardwareu strojeva u koji su postavljene. 100 Mbitna kartica je sasvim dovoljna za gledanje filmova preko mreže i kopiranje fileova.
Kabel je sasvim druga priča jer uvijek postoje različiti uvjeti spajanja. Pitanje je kakva je okolina po kojoj kabel prolazi. Ukoliko se radi o spajanju računa preko sobe ili čak na istom stolu, biti će dovoljno kupiti običan UTP kabel. Takav je i najjeftiniji a ako i otkaže, može se uvijek zamijeniti dovoljno jeftino.
Spajate li računala u drugoj zgradi, tada su potrebno STP kablovi. Oni su UTP kablovi koji su posebno zaštićeni sa omotačem tako da na kabel manje imaju utjecaja atmosferski (i drugi) poremećaji. Osobito se preporuča postavljati takve kablove kod podžbuknog načina postavljanja i to u paru. Tako se dobiva veća sigurnost. Ako jedan kabel i otkaže, opet postoji drugi, a bez potrebe za kopanjem po zidu.
O kablovima još valja reći da je domet do 100 metara dok za veće udaljenosti valja postaviti dodatne uređaje ili to riješiti nekom drugom vrstom veze.
U zadnje je vrijeme popularan i wireless način spajanja, tj. bez žice, uz pomoć radio valova. Na prvi pogled je to idealan način ali ima i svojih nekoliko mana. Kao prvo, puno više košta, ovisi o atmosferskim prilikama, ima ograničeno djelovanje i sl. Ne bi preporučio da se početnici time bave. A ovo je priručnik upravo za njih.
Za umrežavanje više od 2 računala potreban nam je i hub ili switch. Razlika između ova dva uređaja je u tome što je switch pametniji te samim time i brži. Međutim, ono što se u trgovinama prodaje za sitne novce, teško se može nazvati pametnim ili brzim. "Pametnost" switcha se treba konfigurirati a to je kod njih nemoguće. Što god kupili od ta dva uređaja, nećete pogriješiti. Kupite jeftiniji. Jedino što trebate paziti je dovoljan broj portova. Uvijek mislite unaprijed. Jeftinije je kupiti 1 hub od 16 portova nego 2 od 8. Ostavite malo mjesta za budućnost.
OSNOVNO UMREŽAVANJE DVA RAČUNALA
Umrežavanje 2 računala je najjednostavniji način spajanja. No, tako jednostavan ima jednu specifičnost. Za to vam je potreban poseban crossover kabel. Da ne bi bilo zabune, to je onaj isti kabel koji sam ranije spomenuo ali su parice unutar kabla drugačije spojene. Nije neki problem jer to svaki prodavač u informatičkim tvrtkama zna (više ili manje) napraviti bez problema. Samo mu valja spomenuti.
Početak spajanja je svakako ugrađivanje mrežne kartice na svako računalo i postavljanje drivera. Ne želim vrijeđati ničiju pamet i govoriti o tome kako se to radi. Postupak je krajnje jednostavan. Isto tako se te karice povežu s tim kablom. Što se tiče hardwareskih komplikacija tu smo gotovi.
Samo podizanje sistema kod umreženih računala će biti nešto sporije kod ovih jeftinijih kartica zbog toga što će ono tražiti odziv od onog drugog. Kada shvati da ga nema, ući će u Windowse. Sada počinjemo sa podešavanjem Windowsa.
Prvo valja doći do Network Connections. Možemo na više načina i to kroz Control Panel ili desni klik na My Networ Places/Properties.
Slika 2: Network Connections
Ovdje se vide konekcije koje imamo na svom računalu. U večini slučajeva je to Dial-up konekcija za modem, ISDN ili sl. Druga konekcija se pojavila kada smo instalirali mrežnu karticu i osnovni naziv joj je Local Area Connection. To je naziv koji daju sami Windowsi i mi ga možemo promijeniti u što hoćemo.
Dvoklikom na tu konekciju dobijemo njen status. Prilično je jasno koje informacije dobijemo kod toga. Slično je i kada pritisnemo status modemske veze.
Slika 3: Local Area Connection Status
Za podešavanje konekcije valja pritisnuti Properties te se dobije ovaj prozor:
Slika 4: Local Area Connection Properties
Kartica General izgleda otprilike ovako. Kod mene je malo drugačije zbog drugačijeg načina spajanja i dodatnih opcija. Kartica Autentication je najbolje ostaviti na default postavkana da se ne bi zbunili. Kartica Advanced služi za uključivanja Windows firewalla i najbolje je to ne dirati jer bi uključen firewall mogao dodatno zakomplicirati stvar. Ionako ne vrijedi baš puno te ga je najbolje ostaviti isključenog.
Ono što nam treba je klika na Internet Protocol (TCP/IP) pa na Properties. Tada dobijemo ovo:
Slika 5: Internet Protocol (TCP/IP) Properties
Klik na Use the following IP address i pod IP Address upišemo 192.168.0.1, Subnet mask samo kliknemo i on sam napiše Subnet mask koji je poreban. Možemo i ručno upisati 255.255.255.0. Na drugom računalu napravimo isto samo što napišemo IP adresu 192.168.0.2. Tako smo spojili dva računala. Samo stisnemo OK. Trebati će malo vremena da on uspostavi vezu. Nemojte biti nestrpljivi i misliti da se računalo srušilo.
Da bi provjerili da li dva računala spojena, valja otvoriti Command Prompt i upisati komandu ping 192.168.0.2. Uglavnom IPadresu drugog računala. Isto tako možemo upisati i njegovo ime. Ukoliko vrati povratnu informaciju, dva računala uspješno komuniciraju.
Slika 6. Komanda PING
Ono što još možemo dodatno napraviti, možemo ih staviti u neku drugu Worgrupu. Originalno piše Workgroup. To radimo kroz Control Panel/System ili desnim klikom na My Computer/Propertes. Na drugoj kartici je Computer Name.
Slika 7: Computer Name
Pritiskom na gumb Change dobije se mogućnost mijenjanja imena računala i Workgrupe. Upišite nešto u jednoj riječi. Nakon toga slijedi restart. Istu stvar valja napraviti i na drugom računalu. Nije nužno da oba računala budu u istoj Workgrupi ali zbog budućeg rada, neka budu.
Slika 8: Computer Name Changes