Meni je usao u uho nakon prvog slusanja.
Sto ga vise slusam to mi je bolji.
The End Of The Line 
thedream - znam taj album
oni su takve legende da ce ostat zapamceni iducih 200 godina, imam sve od njih i mogu se samo klanjati remek djelu kao sto je vulgar display of power, cowboysi naravno, ali i ostali albumi su daleko iznad prosjeka no neda mi ih se sad spominjati jer bi to bilo besmisleno
sad cete rec da sam skroz puko, al' ljudi moi ja sam St. Anger presluso dobrih 20-30 puta i mogu rec da je album dobro odradjen, brutalno i zatupljujuce sirov, kao sto su ga i zamislili. A zasto je takav? Zato sto govori o onom najgorem iz covjeka o cemu je James pisao nakon rehabilitacije - kako ce coek koji prolazi to sranje u zivotu napisati ijednu normalnu pjesmu? Unnamed Feeling, purify, Frantic.. cijeli album je prozet gnjevom koji zapravo ne vodi nigdje i to je bit samog albuma - da vam se zgadi anger koji vam je 'round my neck' i da pocnete normalno zivjet
. To da necete dobiti nothing else matters od njih danas svi znaju ali i ovo ima nekakvog smisla ako pogledate cijelokupno (poslusajte samo all within my hands) i da, na pocetku mi je isto bio odvratan.. produkcija je namjerno sirova i to mi se baš sviđa.
