Hm - evo Vam primjer iz moje vlastite kože... U svoju sadašnju firmu došao sam prije 6 godina. Firma se bavila maloprodajom i veleprodajom širim asortimanom robe, te proizvodnom doradom te maloprodajom još jednog proizvoda zasebno. Firma nije iz informatičke branše BTW. Kada sam došao u firmu (tek završio srednju, SSS, nije bilo bash para za faks pa sam tu priču malo odgodio i odlučio ić zaradit svoje novce), bio sam postavljen u tu firmi sekundarnu priču - dakle u proizvodni pogon, gdje se vršila dorada na repro materijalu i prodaja istog (radi se o reznom alatu). Prijava minimalac, plaća minimalac, uvjeti katastrofa. Radi se o poslu u kojem iz repro-materijala uveženog iz Njemačke doradom na raznim strojevima stvarate krajnji proizvod za prodaju i firmi je isključivo bila bitna kvantiteta, dakle količina prodane završene robe, dok je kvaliteta bila zadnja rupa na svirali - a ja i tako nisam ništa o tom proizvodu znao, dapače prvi sam ga put tada i vidio. Meni, perfekcionistu po prirodi - taj se stav nije svidio i obzirom da sam bio jedina zaposlena osoba u tom pogonu, počeo sam voditi svoju politiku. Sve završene proizvode koji nisu zadovoljavali moje kriterije, bacao sam a samo one koji su bili savršeni sam prodavao. Nakon što je direktor shvatio što radim, dobio sam par odbijenica od plaće i umalo otkaz. Nakon svađe sa direktorom u kojoj sam dosta loše prošao, bio sam još motiviraniji u svojem naumu. Tad, kada sam već trebao dobiti otkaz, javio se naš najveći kupac i izrazio zadovoljstvo kvalitetom. Usljedila je povišica. Posao je dobio blagu krivulju razvitka i iz mjeseca u mjesec, posao se polako širio. Dvije godine nakon zaposlenja, znao sam sve o strojevima i o našem proizvodu koji se već tada sasvim solidno prodavao i imao sam solidnu plaćicu (3000kn) i zacementiranu poziciju. Stavovi firme prema mojem pogonu su se promjenili i dobio je veću pozornost. Na tržištu smo imali dosta konkurencije koja je prodaju bazirala na kvantiteti i cjeni nižoj od naše, pa je bilo još malo kolebanja u firmi no ja sam i dalje ustrajao u svom naumu.
Danas, nakon 6 godina, više ne radim u pogonu. Danas sam voditelj komercijale i proizvodnje, a u tom istom pogonu radi više ljudi. Plaća se povećala nekoliko puta, a firma je pogasila sve ostale poslovne aktivnosti osim tog pogona. Tržišni smo lider, izvozimo i proširili smo asortiman, nemamo najpovoljniji proizvod - no imamo najkvalitetniji proizvod, tehničku podršku i kvalitetnu uslugu. Ne moram ni spominjati da većina onih koji su bili u branši i prodavali loš a jeftin proizvod - danas ne postoje.
Tako da - mada zna biti neopisivo teško, kvaliteta ima smisla i može biti ključ uspjeha. Naravno da je informatika specifična, no to je isključivo zbog kompletnog ustroja. Problem tržišta je općenit - ljudi se žale na male plaće, vlasnici na lošu jeftinu a skupu kvalitetnu radnu snagu. Začaran krug. Tko kaže da čovjek koji radi u informatici za 2000kn ne mora znati ništa o istoj? Gluposti. Ja sam nakon "proboja" imao prilike vidjeti problem "šefova" i zapošljavanja nove radne snage. Čak je i čovjek koji je dobio otkaz u HG-spotu došao raditi kod mene i... dobio brzo otkaz i kod mene, jer bi novce samo zato što postoji. Istina je - svi bi brzu lovu, i šefovi i radnici a nitko nebi ni k... mrdnuo a nešto promjeni.
@ Generic - čuj, ako je već dobio priliku raditi u informatici, bio bi red da se potrudi i naučiti neke stvari. Pa ne radi se o nuklearnoj fizici. Ne možeš dati takav odgovor kupcu i gotovo. Osobnog sam mišljenja da vemil i hg ne spadaju u potpunosti u informatiku što i sami polako dokazuju. Njihovi osnivači, vlasnici imaju drugačiju viziju i pretvaraju se u Pevec alike dućane. Osim toga, nemam ništa protiv da zaposliš dimnjačara u tu branšu, na ne-profitnu poziciju (razlog malene plaće), no staviti ga na info-pult?