Podsjeti me...
Zvoni telefon, +387, oklen ce drugdje nego Imotski (interchangeable, op.a). Dize rodjo u Zagrebu telefon, zove jaro iz Im da ga cuje malo, pa veli:
J: Slusaj, rodjo, imam tu svog malog, daj da ga negdje zaposlimo, molim te...
R: Nema frke, jaro, dat cemo mu neki poslic u Saboru, to ti je super, nista ne radi, a placa 20k kn, ma mrak!
J: Ma dobro rodjo, al' znas, mlad je on, mozda da mu nadjemo nesto s manjom placom, ha?
R: Ha slusaj, mozda da ga postavimo ko tajnika stranke ili nesto slicno, isto nije neki poseban posao, al' brate mili, placa 15k kn ni da se okrenes.
J: Ma znam, ali velke su to pare, rodjo, nema nesto manje?
R: Jaro, bogati, jedino sto mozemo je da ga smjestimo u neki nadzorni odbor ili kao direktora, to ti je 10k kn a prakticki ni na posao ne mora dolaziti...
J: Rodjo, svaka ti cast, ali mlad je moj mali jos, bojim se da ga ne iskvari lova i tako to, znas...
R: Slusaj jaro, nema problema, moze biti i puno manja placa, ali za 3k kn ce ipak morati zavrsiti neki faks!