Citiraj:
Autor musso
E moj srale... evo ti usporedbe, CD ti je kao da ides u krevet sa robotom a LP kao da ides u krevet sa pravom zenom 
 |
Pozdrav,
Opisat ću ti ukratko najljepse slusno iskustvo koje sam ikada imao. Postava je bila
Micro Seiki gramofon sa MC1 zvucnicom, predpojačalo i mono blokovi
Krklec, zvucnicki kabeli
VDH Revelation, te na kraju
Quad ESL-63 elektrostatički zvučnici.
Nakon nekih minutu-dvije "zagrijavanja" igle ono što smo čuli je predstavljalo gotovo šok: ne mogu se sjetiti materijala koji je svirao, ali se sjecam da je cello zvučalo toliko prisutno i živo da se doslovno moglo osjetiti vibriranje tijela instrumenta onako kako samo plemenito obradjeno drvo to moze. Lagano pomicanje glazbenika u stolici, pomicanje prstiju po vratu cella ...
nesto nevjerojatno. Sve je imalo takav točan tonalni registar i prirodnost !
A tek vokal ! Tko god je prije slušao uživo ovakve izvedbe mogao je znati da je ovo savršenstvo. Vokal je bio toliko točan tonalno i prostorno da se doslovno mogla vizualizirati figura pjevacice. Unatoč činjenici da je vinil ima smanjenu dinamiku i jos neke nedostatke ovo je bilo jedino iskustvo kada sam u stvari cuo -
glazbu samu. Ne audio, ne Hi-fi nego glazbu.
Gramofon ima komparativnih prakticnih mana u odnosu na digitaliju: u odnosu na CD predstavlja pravu znanost za odrzavanje i podesavanje. Vinil kolekcije se moraju oprezno tretirati, zatim vijek trajanja ploče je relativno malen što opet ovisi o tome kakva zvučnica se rabi i kako čuvate ploče. Slušanje ploča je ritual: ploču se ne vadi iz omota kao hamburger iz mikrovalne i s njom se postupa delikatno i oprezno što mnogim naviknutim da danasnje "civilizacijske trendove" predstavlja neopisivi davež. A da ne govorimo o podešavanju gramofona (smještaj, vodoravnost, azimut igle, gazna sila, podesavanje tangecijalnosti protraktorom, VTA, antiskating ... ). Mnogi odustanu od gramofona na spomen ovoga svega.
No ono čime gramofon nagradjuje jest - glazba. Ukoliko gramofon znamo ustrojiti pravilno (a literature ima na tone) ne moramo potrositi ni neke basnoslovne sume da bi smo dobili čistu, nepatvorenu glazbu koju karakterizira na prvom mjestu to sto JEST analogna od snimanja do reprodukcije. Dakle unatoc RIAA "rezanju" niskotonskog dijela kod snimanja i kasnijoj rekonstrukciji tog dijela kod reprudukcije, maloj dinamici, gaznoj gresci koja (kod šestarskih) pogoduje da ploca svira najbolje samo na 66,04 i 120, mm od centra ploče, fizičkoj nesavršenosti čak i najboljih gramofona, ručki i zvučnica gramofon ipak izbjegava najvće mogu će izobličenje - konverziju u digitalno.
Dakle zvuk koji čujemo je analogni, onakav kakav treba i biti. Zato vinil zvuči prirodnije, prostorni odnosi su potpuno netaknuti i nikada toliko dobro rekreirani u digitalnoj reprodukciji. Možda je najbolji opis kako ploča zvuči da jedan recenzent opisujući jedno jazz izdanje:
"The organic sense of realness is so much more obvious via the LPs, especially with the 45rpm pressings. I could kick back and think I was in the presence of the musicians when playing the vinyl."
Osobno nikako nisam protiv digitalnog, imao sam do sada najmanje 8 CD playera no vinil je jednsotavno -
ocuvao glazbu.
--
Josip