Preporučio bih jedan veeeliki oprez sa CISSovima. Printer na infuziji je izvrsna ideja kao takva, ali izvedba je, blago rečeno upitna. U prvom redu, kvaliteta pojedinih dijelova je najniže moguće kvalitete. Što bi se reklo, tipično istočnjačko smeće.
Posebno se to odnosi na spremnike koji idu u printer. To zapravo i nisu spremnici, samo oblikom su isti, nemaju spužvicu, a služe da bi tintu zadržavali kod sapnica. Dizajn i konstrukcija su im, međutim, odokativni, kao zapravo i cijelog sustava. Nitko se tu nije bavio nikakvim računanjima tlakova, protoka i sličnih svinjarija.
U principu, stvar može dobro funkcionirati samo ako puno printate. Ali stvarno jako puno. Ako recimo, mijenjate jedan set farbi tjedno,a mijenjanje i kupovanje istih vam je neopisivo velika tlaka.
Ostavite li CISS na par dana bez posla, boja će se početi povlačiti iz printera prema velikim spremnicima. Da biste ju vratili natrag, potrebno je napraviti nekoliko ciklusa čišćenja sapnica, a to je prilična gnjavaža, pogotovo ako trebate samo nešto isprintati na brzinu.
Ako pak ne printate tjedan-dva, cjevčice će poprimiti formu u kojoj ste ih ostavili i onda počinje veselje. To se više ne da ispraviti, a cjevčice će nabijati po poklopcu, zapinjat unutar printera i slično.
Uglavnom morate printati svaki dan. Uz neke od tih sustava čak i dobijete i programčić koji će vam ispintati slikicu jednom dnevno, ako vi zaboravite il vas nema doma.
Kad se jednom postavi, CISS se ne dira. Ne vade se spremnici iz printera, a pogotovo se veliki spremnici ne miču iznad ili ispod razine printera. Ili ćete si zayebati protok, ili napunit unutrašnjost printera bojom.
Sve u svemu, bez obzira koliko CISS privlačno izgleda, nije baš "sastavi i printaj do besvjesti" solucija. Te stvari nisu dizajnirane, nisu konstruirane, to su sklepancije koje je potrebno stalno nadzirati, i zapravo su isplative samo za vrlo velike količine printanja.