| Pawzilla |
13.04.2011. 23:52 |
Tko je tu lud? Ona ili ja?
Da osvrti na temu budu što realniji, odlučio sam svoj privatni problem podijeliti sa vama, tehnički osvještenim ljudima među kojima ima puno onih kao ja, koji su od malena u tehnici, te im je upravo ona jedna od glavnih životnih okupacija.
Naime, odrastao sam na periferiji malenoga slavonskoga grada. Odgajali su me djedovi i bake, pošto su starci radili po cijele dane, te radi straha da mi se nešto ne desi, nisam nikada smio van igrati se s drugom djecom. Kako mi je djed bio nastavnik tehničkog odgoja, često mi je poklanjao tehniku koja se u školi više nije koristila. Bilo je tu uradi sam elektro-motora, mini semafora, zujalica itd.. Cijelo djetinjstvo sam proveo u kući, Comodore 64 sam dobio sa 4 godine, a Amigu sa 7, te dok su se drugi igrali loptom, ja sam popravljao joystick-e i lemio naveliko.. Prva prijateljstva sam stekao u 2. (čitaj: DRUGOM) razredu osnovne škole i ajde nekako se socijalizirao do svoje skoro 23. godine života. Uvjek sam bio povučen i ukočen. Nikada nisam plesao, pjevao ni išta slično, čak i mrtav pijan i napušen bi ostao ukočen :) (Ajde jednom sam bio lud, bacao boce po gradu, ali toga se neželim prisjećati)
Sa 17 sam upoznao godinu mlađu curu, te smo davne 2006. "prohodali" (što god to značilo) Bitno je napomenuti da je i ona od početka bila posebna na svoj način, uvjek je kasnila, bila je totalno asocijalna, uvijek ljuta (nabrijana), i naj bitnije, nije imala nikoga prije, kao ni ja. Sve što smo prošli, prošli smo skupa (prvo ovo, ono, vam tam), te je veza bila idilična, volili smo se nevjerojatno, bili smo ne samo par, nego i najbolji prijatelji, sve bi si povjerili, pomagali jedno drugome te čak jedno vrijeme i živjeli skupa.
Nakon negdje 3 godine veze, krenuli su problemi, ničim izazvani, odjednom ju je sve počelo živcirati na meni, te smo se svako malo posvađali, te prošlo ljeto i prekinuli. Na badnjak 2010. mi se vratila i od onda do danas smo ponovno skupa, ali su problemi i dalje prisutni.
Ismijava me cijele dane, svaku sitnicu što kažem okrene protiv mene, da ispadne da sam glup i usmjeren. Primjerice pjesma od Pink Floyd-a "Another brick in the wall", pita ona mene šta to znači, što se htjelo time reći i ja, koji uopće neslušam Pink Floyd, blebnem, šta ja znam, neka usporedba "another brick in the wall"/ we don't need no education /.. no thought control >> dio nekog globalnog problema, utjecaj sistema na pojedica, ono, bubnem, po nekoj logici.. I ona odma aaaaaaaa, kak si glup, idi slušaj cajke, to je za takve kao ti, bla bla... Dok ta ista cura studira na FER-u već 3 godine i tupi mi nekidan, da struja iz utičnice nemože ubiti čovjeka, kao "IZBACILI BI OSIGURAČI", ja gledam u nju, ono WTF??? Naj slabiji osigurač u kući mi je 16A, spalilo bi ju pola, a ne 16.. I nemožeš joj dokazati..
Gledamo jedan dan onaj kviz "1 protiv 100" i pitanje "Kako se zove glavni lik iz popularne računalne igre Half life?" Ja se nasmijem, sjetim se Freeman-a naravno, a ona navali "da, bitno da ništ drugo neznaš, sramoto, šta se smiješ, neznam šta radim uopće s tobom i bla bla..." i da bude točka na i, stalno visi na forum.hr, kao, nemaš ti pojma, kaže ona meni, kako su tamo kvalitetni ljudi, šta sam ja naučila sve od njih, bla bla i kad joj objasnim da je to hrpa d***aroša sa ženama u menopauzi, čija su djeca odrasla i žive sami u garsonjerama na 20+ katu lokalnih nebodera, te se spuštaju samo po hranu i WC papir u lokalni Konzum, te uspaljenih pubertetlija što pišu boleštine po "LJES"-u, e onda se uvrijedi..
Izluđuje me to, stalno smo pred prekidom, ja pokušavam bit što razumniji, pa popustim, koliko mi živci dozvoljavaju, a opet volimo se, i ljubavi nam ne fali. Neznam više šta da radim, jel da se bolje raziđemo, pa nađemo "normalne" partnere ili da odemo liječniku nekakvom... stvarno više neznam..
Savjetujte mi, stvarno svaki komentar je dobrodošao i ako ima koji psiholog/psihijatar dobre volje među vama, javite mi se na pm, moram ovo riješiti, već sam stvarno na izmaku... :care:
|
