Tko je vlasnik prava na kod koji je napisao student nekog fakulteta?
 

Dosta se kodova piše za potrebe seminarskih/završnih/diplomskih/dokotorskih radova. Prva dva koji mi padaju na pamet da su nastali u tom stilu su Linux (kernel) i OpenFOAM (brojni solveri su izrađeni od strane studenata), a danas su oba open source. Vjerujem da je pitanje prvenstveno pravne prirode i da odgovor ovisi o tome u kojoj je zemlji kod nastao, no konkterno me zanima kakvo je stanje u Hrvatskoj, pa se nadam da će me netko moći uputiti gdje da tražim.

Čini mi se da postoje sljedeća tri slučaja koja treba uzeti u razmatranje:

1. Student je napisao i koristio kod pri izradi seminarskog/završnog/diplomskog/doktorskog rada, ali sam kod nije ni u kojem obliku predao uz rad ili u radu.
2. Student je napisao i koristio kod pri izradi seminarskog/završnog/diplomskog/doktorskog rada i isti je predao uz rad ili u radu.
3. Student je napisao i koristio kod pri izradi seminarskog/završnog/diplomskog/doktorskog rada, ali je samo dijelove koda predao uz rad ili u radu.

Tko je u kojem slučaju vlasnik prava na kod: student ili fakultet?

Student.

Ja sam odradivao magistarski rad u kooperaciji sa jednom firmom i u ugovoru je bio NDA, kao i da sve iz tog rada pripada firmi.

Jest "specijalan" slucaj, ali eto.

Nažalost, nije baš tako crno-bijelo. Npr. vani imaš situacije gdje ako je nešto napravljeno od strane zaposlenika firme sa resursima firme (oprema, softver,..) - pripada firmi. Ne znam kako je kod nas, ali bi se mogla povući paralela.

Ako nesto napravis u prostoru firme koristeci firmine resurse onda taj rad automatski pripada firmi.
Ako to isto napravis kod sebe kod kuce, koristeci svoje resurese, onda si duzan prvo otici u firmu gdje si zaposlen i njima ponuditi da otkupe taj prozivod ili nacrte za izradu, ili kakvu god vec dokumentacoju imas koja je vezana uz proizvodnju.
Ako oni odbiju tvoju ponudu onda mozes ici prodavati ga kome hoces.

Ali to vrijedi za one koji su zaposleni, fakultet kao ustanova nema ta prava.
Inace bi po tome svaki diplomski rad bio vlasnistvo fakulteta.

Ako se ne radi o NDA poput Renesisovog slučaja, kod kojeg si ti i samo i jedino ti napisao je tvoj kod i nitko ga ne smije koristiti bez tvog dopuštenja ili otkupa prava.

Događa se da profesori daju studošima da odrađuju dio njegovih projekata, a u pravilu se to zna. Na studentu je da odredi želi li raditi u takvim uvjetima, a kako radiš na nečemu što je već započeto, tu je sad pitanje radi li se o nečemu što će mentor koristiti isključivo u znanosti ili kao osnovu za kreiranje financijske konstrukcije, čitaj, privatno. Vrlo često rad na takvim projektima zapravo otvaraju radno mjesto nakon faksa.

Nažalost, regulacija intelektualnog vlasništva jest komplicirana tematika i najčešće se ide samo nizvodno.

Nadalje, ako si u svom kodu koristio razne biblioteke ili dijelove koda koji nisu tvoje vlasništvo, treba pogledati pod kojim uvjetima smiješ koristiti te dijelove koda. U većini slučajeva, ako se radi o GNU licencama, imaš odriješene ruke sve dok ćeš na zahtjev (ili svojevoljno) isporučiti i source code. To ne znači da ne smiješ naplatiti SW, baš naprotiv, GNU licenca kaže da možeš slobodno naplatiti pod tim uvjetima. GNU

--

Iskreno, ne znam što sprječava ljude da sami uzmu neku temu koja ih zanima i odšetaju do mentora i predlože mu to.
Ako te mentor odbije iz bilo kojeg razloga, odeš drugom, nije jedini. Ne ograničavaš si opcije i slobodan si :)

Vrijedi spomenuti da su svi radovi napisani u sklopu fakulteta javno dostupni, uvijek bili, jedino se tek unazad dvije godine počeo omogućavati jednostavniji pristup pisanim radovima putem online sustava. Čak nisam siguran mogu li svoj negdje vidjeti/skinuti, ali mi niti nije bitno više :D
Doduše, ne znam kakva je stvar s fizičkim dijelom rada / samim kodom, kojeg isporučuješ na CD-u ili uploadaš na već neki drugi način, ili pak ostavljaš u labosu na faksu.

Ako je kod kritičan i neizostavan dio za dobivanje rezultata prikazanih u radu, ne uključivanje dotičnog u rad može biti sankcioniran. Potrebno se konzultirati s mentorom.


Ako su to dijelovi koda korišteni za dobivanje rezultata, a neovisni su o ostatku koda, zadovoljit će. Međutim, time se isporučuje nepotpuno softversko rješenje te je pitanje hoće li to mentor dopustiti.

--

Pomalo politički odgovori, ali ako te detaljnije zanima intelektualno vlasništvo, dziv.hr je početna stanica. :)

Za odnos firma-zaposlenik stvar mi je prilično jasna jer se definira ugovorom, a relativno je dobro pokriveno i slovom zakona, no nisam uspio nigdje pronaći objašnjenje odnosa student-fakultet. Leteći sam pregledao i Statut Sveučilišta u Zagrebu, ali nisam vidio da je negdje dotaknuta tematika intelektualnog vlasništva.

Ovu temu sam baš i pokrenuo jer sam tijekom jednog razgovora čuo da je svaki rad kojeg student izradi za potrebe izvršenja akademskih obaveza vlasništvo fakulteta. Odmah su mi na pamet pali Linux i dijelovi OpenFOAM-a za koje je očito da nisu vlasništvno nekog fakulteta, pa me zainteresiralo kakva je situacija u Hrvatskoj što se toga tiče. Kako ta izjava nije došla od osobe pravne struke niti joj je neki pravnik to rekao, na nju gledam samo kao običnu pretpostavku, a ne na tvrdnju čija je točnost neupitna. Sam odgovor na pitanje je li vlasnik student ili fakultet neće ni na koji način utjecati na moj život jer se ne moram ni sa kim boriti oko intelektualnog vlasništva, ali eto, kad mi je već tijekom gorespomenutog razgovora "ubačena buba u uho", bilo bi mi drago da saznam nešto više o svemu tome.

Tu se definitivno slažemo. I činilo mi se da bi tema mogla biti dosta "osjetljiva", pa sam zato prvenstveno tražio da me se uputi na neki izvor :)

U slučaju mog završnog rada cilj je bio konstruirati proizvod, pa je glavni dio za izradu zadatka bio u radu dati tehničke crteže. Da bih došao do tih crteža trebao sam napraviti nekoliko proračuna. Kako su svi ti proračuni iterativnog karaktera, da bih sebi olakšao i ubrzao stvar, napravio sam program koji će to odrađivati. Sam kod nisam ni u kojem obliku priložio uz rad, ali sam u radu dao sve jednadžbe na temelju kojih program radi i naveo izvore iz kojih su jednadžbe preuzete, pa svatko može za istu stvar napraviti svoj program prema tom radu. Kako pisanje tog koda, tj. stvaranje programa nije bilo dijelom zadatka, mentor je rekao da nema potrebe da se na bilo koji način stavlja u rad.

U diplomskom radu sam imao za cilj usporediti tri proračunske metodologije. Nijedna od tri metodologije nije moje autorsko djelo. Na meni je bilo da dam odgovor na pitanje u kojem je slučaju prikladno koristiti koju metodologiju i zašto. Tu je potrebno navesti koliko je jednostavno doći do ulaznih podataka i koliko ih je uopće potrebno za koju metodologiju, je li proračun grub ili detaljan, tj. kakve rezultate daje, međusobno usporediti rezultate dobivene pomoću ta tri pristupa, koja je količina izlaznih podataka, koji je vremenski opseg potreban da se dođe do rezultata i koliko je kompleksno interpretirati ih. Jedna metodologija je implementirana u nekoliko komercijalnih softvera (jedan od njih je korišten pri izradi rada), a druge dvije su javno objavljene u brojnim radovima, no kako na raspolaganju nisam imao gotove programe (nije nam bilo ni poznato da takvi postoje), trebao sam napraviti svoje. Najbitniji bio koda su opet jednadžbe koje su već javno objavljenje, dane su u radu i navedeni su izvori iz kojih su preuzete, a ostatak koda (hendlanje inputa i outputa, provjere inputa i jesu dobiveni rezultati fizikalno mogući, odabir metode za numeričko rješavanje sustava jednadžbi, prikaz rezultata i sl.) i način na koji je sve to povezano je realizacija moje ideje. Ni ovdje uz rad nisam dao kod, ali su dijagramima toka opisani neki njegovi dijelovi.

Slične sam slučajeve imao i kod izrada nekoliko seminarskih radova. Dakle, ni u jednom od tih radova nije bio cilj da se napravi program, već je taj program bio samo nusprodukt. Vjerujem da je kod nekoga tko studira nešto vezano uz IT slučaj malo drugačiji od ovog mojeg.

Od tuda sam i krenuo, ali kako nisam našao nešto što bi se moglo primjeniti na konkretan slučaj (može biti i da je to samo zato što mi je pravna terminologija špansko selo :)), pa sam se nadao da će me netko moći bolje uputiti.

U gore navedenim slučajevima moje mišljenje je da kod nije nužno potreban. Međutim, kad su sve metode već javno znane, također je bezpredmetno raspravljati čiji je kod. Ako ti ga netko na kraju krajeva iskopira, on opet može reći da je to vidio na XY stranici i da je sam to napravio.

Na kraju ostaje upravo dogovor mentor - student :)