To je baš to kako si napisao.

Ove sulude priče o edukaciji uključenoj u radno vrijeme mi stvarno nisu jasne :D

Znači tako stoje stvari.
Mene lociraju za Cloud Support Engineer, ali vjerujem da je to za početak sigurno fizički rad, bez obzira kaj traže hrpetinu skillova za to.
Ne zvuči loše ovako kad čitam tuđa iskustva (dao sam si truda danas), ni plaće nisu loše. Pogotovo kada gledamo naš standard.

Da, Dublin je bio meka za par mojih frendova koji su tamo izdržali dvije godine max i otišli dalje. Skupo, ružno i robovski teško. Pogotovo ne mogu zamisliti sebe, ženu i kćer od godinu i pol tamo. Žena bi popucala na šavove sigurno.

Sulude? Iz pozicije poslodavca jesu, iz pozicije posloprimca nisu :)

Na Balkanu su sulude. U normalnoj drzavi potpuno normalne. Ja svu edukaciju radim u radnom vremenu i ne pada mi na pamet trositi svoje slobodno vrijeme na bilo sto vezano za posao. Proslo je vrijeme entuzijazma kod mene.

Gesendet von meinem SM-G973F mit Tapatalk

Točno to. Dublin je odskočna daska da uđeš u krug i eventualno se prebaciš u austriju ili nizozemsku.

Znaš i da su vrtići skupi ko kuga i da netko mora čuvati dijete ? Nije kao kod nas. Ako žena nije zaposlena, onda može primati njihovu naknadu koja nije loša. Dosta balkanaca je otišlo gore na NKV poslove i povelo cijelu obitelj, pa to masovno iskorištavaju (dok ne razjebu cijeli sustav :fiju:). I kao takvi NKV radnici si mogu priuštiti kanare i ostale pizdarije :D

Ovakav mindset je generalno problematičan i zbog toga smo tu di jesmo. 80te su davno prošle.
Naravno takvu politiku imaš i kod dijela stranih firmi, ali zna se da imaš dva puta. Ili kupuješ gotovog radnika i njega plaćaš i to kompenziraš kroz plaću, ili sustavno ulažeš u ljude pa je trošak plaća nešto niži. Ovaj treći put koji uključuje "najbolje" od dva svijeta je naš sustavni problem.

Isto tako siguran sam da se slažete da treba sve to platiti (radne sate provedene na edukaciji umjesto na poslu + edukaciju) tvrtki ukoliko se ode u roku od X u drugu tvrtku. Ne kompenzirati tvrtku je jednostavno problematičan mindset, so 80s.

Edukaciju naravno, pa šta nije to tako i sada. Radim u IT-u, ali nije neka preseksi firma kao Infinum, Five ili Rimac, ali svaku veću edukaciju potpisujem ugovor kojim jamčim određeno vrijeme ostanak u firmi ili povrat love. Što se tiče radnih sati provedenih na edukaciji, nije mi jasno kako bi taj dogovor izgledao. Firma i ja smo se dogovorili da ću ja 40 sati tjedno vremena prodati njoj. Ako se slažemo da moram ići na edukaciju jer nam je to zajednički interes, onda mogu ići ili u tih 40 sati ili ću tih 40 sati raditi a za edukaciju mi trebaju platiti prekovremene. Ta logika da joj dugujem sate koje sam proveo na edukaciji mi nema smisla osim ako nisam DevOps inženjer a išao sam na tečaj lončarstva, pa se osim par lijepih terakota vaza u ćošku firma nije okoristila mojim novostečenim vještinama.

Ali firma mi je platila edukaciju, vratiti ću joj to time što je sigurna da će se mojim stečenim vještinama okoristiti na minimalno recimo sljedeće dvije godine, a koristiti se njima može u ugovorom definiranih 40 sati tjedno, što naravno uključuje i stjecanje tih vještina.

To je dosta zeznuto i dio o kojem se da diskutirati. Generalno sam zagovornik da se tvrtka brani na takav način, ali u praksi je to dosta teško adekvatno kontrolirati. To nije problem provesti za edukaciju tipa CCNA, MBA itd, ali na razini godišnjih edukacija tipa certifikat u vrijednosti 150-300€, odlazak na konferenciju teško da se to može logistički pokriti (jer nećeš nekog uvjetovati s godinom dana rada za odlazak na konferenciju, ispit itd).

U načelu ako je radnik zadovoljan uvjetima i ako se u njega ulaže, teško da će napustiti tvrtku samo tako. Naravno uvijek će biti izuzetaka koji to neće poštovati i kojima da platiš i MBA, neće imati trunke poštovanja, već će mrtvo hladno otići kod konkurencije.

Odlasci na konferencije su više nagrade nego edukacija. Bio sam i na WinDaysima i na HrOUG-u i na jednom i na drugom sam odlično tulumario, s time da je HrOUG imao i fantastične hostese. Moj bed što sam se zapaliio za onu koja nije za mene, a odkantao sam onu koja se zapalila za mene :D

Bio sam i na konferenciji nevezanoj uz IT, u Grčkoj, s frendom jer ima svoju firmu, tamo se isto dosta partijalo, doduše ne na trošak organizatora kao u pitanju HrOUG-a ili WinDays-a.

Oslanjati se na fair-play radnika i kao neće otići ako je zadovoljan, je u redu, ali tvrtci nije veliki trošak napraviti ugovor o vraćanju troškova edukacije ako odeš prerano. Nema veze što si ti prezadovoljan negdje, ali ako si odličan i rijedak kadar, uvijek može uletiti netko, ponuditi ti 50% veću plaću i promaknuće na poziciju koju u sadašnjoj tvrtci ne bi dobio još X godina jer osoba koja je na toj poziciji nema namjeru ići s te pozicije, a u velikim sustavima je teško preskakati stepenice (iako ne i nemoguće)

A jebiga, meni nije jasno kakve gluposti tu moram čitati, ali eto, što je tu je.

Meni su jasne, to je najvažnije za mene.

:wtf2:

Onu koja se zapalila za tebe nikad ne odkantaš, barem broj telefona pokupiš. :fiju:

***********


No da se vratim na topic, žalosno je da sam radio u firmama gdje se odlazak na edukaciju gledao kao "gle, opet ga nema na poslu" finta. Tako da dosta ovisi i o vodstvu firme kako se postavi prema edukacijama u radno vrijeme.

E, ovo je također dosta popularno kod nas i to pogotovo kad su u pitanju eduakcije koje niti su tražene (od strane zaposlenika), niti su zanimljive (od strane predavača), niti su na bilo koji drugi način korisne.

I onda se od zaposlenika traži da obavezno ode na takvu tzv. edukaciju, jer eto firma ulaže u svoju radnu snagu. Na kraju dana ljude još čeka odrada svega kaj je bilo na čekanju, jer projekti i klijenti su bitni.

Jedan jako lijepi začarani krug u kojem se svi prave Englezi.:)

Pa bogati vi ljudi stvarno imate problem s pismenosti. Jeste li sposobni pročitati sarkazam? Šta je nejasno?

Ljudi odlaze na bolje uvjete zbog nedostatka poštovanja? Tell me more. Gdje je poštovanje kod poslodavca koji nije spreman ponuditi normalne* uvjete posloprimcu?

* u ovom kontekstu to bi značilo ponuditi ono što je realno spreman ponuditi bez da čeka da nepošten radnik naumi bez poštovanja napustiti poštenog poslodavca.

Naravno da niti jedno niti drugo nemaju veze s poštenjem niti poštovanjem nego tržišnim prilikama i neprilikama. Svi dogovori koji se postižu između dvije navedene strane su na obostranu korist. Ja sa svojim poslodavcem nisam prijatelj niti to želim biti. Uvijek težim najboljem što sam u stanju naći i nije mi problem bez poštovanja ostaviti poslodavca ako treba i na cjedilu, da sam mu potreban onda bi to i adekvatno platio. Kao što bi dotični bez poštovanja meni uradio isto da mu odjednom ne mogu dati ono za što me plaća.