Da dobiš CCNA certifikat, možeš kako želiš, samo certificiranje plaćaš i moraš ga obnavljati svakih nekoliko godina (3 ja mislim), da bi vrijedio.

CCNA tečaj nije certifikat. Dobivaš diplomu da si položio, ali cert plaćaš sam. Ovo je više znanje koji ti je potrebno za cert.

Može sve pohvatati, ali CCNA nije lagan. Imaš ispite na youtube, pogledaj si ispite, pa zaključi. I dobivaš PacketTracer kada kreneš na predavanja, meni najbolja stvar valjda od svih tih predavajna.

Pogotovo lab koji smo imali na predavanjima.

Patch paneli, switchevi, core router, LAN mreža, krimpalica, kablovi itd.

Ja znam, ne bi se nikad prisilio na to da nisam išao na CCNA predavanja.

Ista stvar i kod mene, a fala Bogu, današnji hardver (nam) omogućava da se dosta toga virtualizira bez potrebe za dodatnim skalamerijama. I nažalost, odavno sam na teži način naučil da ne treba o tome lajati po firmi, čak ni kroz skroz ležerne razgovore, jer kad-tad se netko sjeti "e pa ti si pričal", i evo sranja koje nema veze s vezom, a traži se da se odradi, jer "ti doma imaš komp". Tak jasno na kraju dana to nitko ne cijeni, kamoli plati prekovremeno, a kojekakve mudrolije se gomilaju, dok drugi polažu certifikate da budu LinkedIn stručni i onda je problem logirati se u Ubiquiti opremu, jer oni znaju samo za ASA 5505, kaj je to Netgate pfSense, zanima ih samo Fortinet (1 - 2 - 3) uz lagani dvokorak.:kafa:

Ja uživam u tome da nadređenima natrljam na nos da me forsiraju da odradim nešto što ne znam i za što me nitko nije niti pokušao obučiti (niti uopće itko zna kako odraditi kako spada) :D I onda odradim to, polomim se da izmislim deset kategorija tople vode pa nitko ne želi dati zeleno svjetlo jer customer ne smije znati koliko toga možemo zasrat :D A bogati. Ako ćemo već mest pod tepih, pa ajmo pomest na početku prije nego se izjebem ko budala.

Tesko ili ne tesko je individualno, CCNA naucis i izvjezbas u 6mj. bez problema ak je mozak u trenaži i imas radne navike.
Od SW-a, packet tracer i wireshark/PRTG su zakon.

Ima puno teorije ak kreces iz 0 i sve ti je novo, ali kompleksnost/dubina je nikakva....c++ ili java su puno zahebaniji :)

Prije se moglo platiti samo ispit.

Packet Tracer je besplatan za bilo koga, regas se na Ciscov site i dobijes link za download.
Sto se tice opreme, svakodnevno radim sa Cisco opremom pa mi je CCNA tako nekako pod must rijesiti ove ili iduce godine.

iskreno imas sada jebene kanale na jutubu za to (obavezno Dave Bombal i Keith Barker ili Network Chuck ako trpis hipstere), a uz to imam pretplatu na CBT i Pluralsight. Uz to imas Discord kanale od Network Chucka i Keith Barkera.
olaksava to sto dnevno radim sa cisco switchevima ali htio bi znati u dubinu sta i kako kod njih zato imam masu izvora za CCNA kao npr. Udemy - Cisco CCNA 200-301 Exam Complete Course with practical labs.

Obavezno nauciti se na koristenje Packet Tracer i Wireshark sto pod CBT nuggetsima to jako dobro pokriju iako izgledaju kao da su snimani VHS kamerom.

Kad bi našnjofo kerefeke, ja sam obično imo stav "niš vam ja neznam, ja sam vam bedasti" :D

Mogu se poistovjetiti s napisanim. Nas je informatika tada zanimala. Danas mi se čini da klinci to rade i studiraju zato jer im je stari rekao da se to isplati ili su zabrijali da će već sutra s laptopom izrasti u sljedećeg Steve Jobsa. Onda se duboko razočaraju kad to ne ostvare prije isteka garancije tog istog laptopa i padaju u depresiju.

Počeo sam raditi prije Bljeska i Oluje. Tek sam upisao srednju. Imao sam iza sebe sudjelovanje na državnom natjecanju iz programiranja. Bio je to part time job koji mi je kao klincu jako puno značio u svakom smislu, a najviše za moj osobni i profesionalni razvoj.

Mi smo jako dobro kužili stručne stvari i imali smo široko IT iskustvo, ali se nismo znali prodati. Nije uopće bilo neobično da netko iz moje generacije nekome radi jako pametne stvari koje negdje drugdje vrijede red veličine više, a on radi za 4000kn, vozi se ZET-om i diže nenamjenski kredit za Daciju.

Tu je još i 'rvacki poduzetnički mentalitet koji ne ulaže u zaposlenike nego ih u 5-10god iscrpe i odbace. Do tada se tehnologija već promijenila, pa uzmu nekog mladog nadobudnog s faksa koji se upravo zalijepio za to i tjeraj dalje. Krug zatvoren. Zato na TVu stalno ponavljaju da treba ulagati u mlade i sl., a šta je s onima od 35...40+ ???

A kad se prelilo isti stav / ponašanje iz porn industrije, nakon cca 35 - te zamijene te novim modelom / friškim mesom ... :kafa:

I?

Ništa se ne hvališ. Što si izabrao? Utisci? :chears::chears:

Oni od 35 i 40+ moraju shvatiti da moraju ulagati sami u sebe i da nije više socijalizam pa da im država daje što im treba. Dosta ljudi zapne u nekom svom filmu i ne usavršava se, što je ok ako lupa pečate u nekom nepotrebnom uredu, ali nije ok u svijetu gdje se tehnologija mjenja na mjesečnoj bazi.

Danas se može besplatno naučiti praktički sve na Youtubeu, da ne govorim o sajtovima tipa Udemy koji doduše nisu besplatni, ali 10 eura za naučiti Active Directory ili Python i nije neka para. Tako da onaj tko se ne usavršava i ne podiže si cijenu na tržištu rada može kriviti jedino sebe.

Bauštela 21og stoljeća. Glavno pitanje je u koje doba se edukacija vrši ? Doma ili unutar radnog vremena ? Problem je što većina poslodavaca prakticira da se edukacija vrši samostalno, van posla, a onda se čude kad nekog treba platiti.

Ili odriješi kesu ili uvrsti edukaciju u radno vrijeme, nema ni u stare babe đabe

Eto, ja se ne bi složio s tim u potpunosti.

Imam iskustva iz 3 firme, 2 manje/privatne, gdje je edukacija bila očekivana od nas na dnevnoj bazi ali ni slučajno za vrijeme radnog vremena. Što je super, bajno i sjajno, kada nemaš doma klince, radiš do 17h, imaš obaveze itd. I onda skužiš da kako ideš stariji da ti se sve manje da, sve manje ti mozak upija i ruku na srce, zaboli te za vlastitu edukaciju nakon radnog vremena.

U 3. firmi, u kojoj sada radim, edukacija/napredak/treninzi/seminari su dio radnog vremena i generalna ideja je da se radi 8h na poslu, sve van toga NE SMIJE imati ništa vezano uz posao.

Što je super. Treninzi svako malo, rad na sebi, licence i certifikati itd. I na kraju kada zbrojiš sve, skužiš da to učenje i treninzi i ostale stvari za vrijeme radnog vremena su nešto što uzima manje vremena jednom radniku jer a donosi veće rezultate (radnik zadovoljniji, ispunjeniji dan, na kraju krajeva ima više znanja da riješi neki problem itd.).

I samo da napomenem, 3. firma u kojoj radim je jedna od najvećih IT firmi u svijetu i to im je politika. I funkcionira. Dobra organizacija, dobar planing, dobar tim i sve se može u radnom vremenu.

Ako u kojem slučaju ne možeš nešto u radnom vremenu a želiš to odraditi od kuće (trening van radnog vremena na primjer), obavezno se pišu sati kao da radiš overtime.

I onda shvatiš. Spavaš 8h, 8h radiš za nekoga cijeli život, i ostaje ti 8h dnevno da provodiš s obitelji, jedeš, kuhaš, putuješ, gledaš filmove, i radiš što god te volja? I onda se od tebe "očekuje" da još učiš za potrebe ovoga za koga radiš 8h?

Svaka čast, ali ta vremena su prošla.

Mjesta za napredak uvijek ima, treba raditi na sebi, ali dobra organizacija posla unutar tvrtke i nema rada van radnog vremena.

Zna li netko nekoga tko radi u AWS (Amazon Web Services)?
Ganjaju me već dvije godine iz Dublina i baš su uporni. I zbog toga vrlo sumnjivi u pouzdanost i kvalitetu radnog mjesta.

Odabrah Span, dobio sam posao kao SD Operater 24/7/365. Nadam se da ce se u buducnosti isplatiti ta muka tech supporta jer firma inzistira na razvoju, a svi znamo da IT ne pruza komfor homeostaze.
Ono sto se desilo nazalost je to da sam nakon 2 dana basic upoznavanja s firmom vec skoro 2 tjedna u kucnom pritvoru bez simptoma :fiju:

To svakako stoji što kažeš, firma koja drži do sebe zna koliko je edukcija bitna i koliko joj može donijeti dobiti. Ali i kao što si gore napisao morao si proći prvo dvije firme gdje se sam educiraš da bi došao do te treće. Mnogi već u prvoj odbiju to da se sami moraju educirati pa ostanu 20 godina u istoj firmi na minimalnoj plaći i na kraju ih zamijene nekim još jeftinijim.

Sve jasno.
Ne kažem da toga nema, nego da se ne slažem s tim ;)

Uglavnom, vidim da većina mojih kolega, neki i s 15+ godina staža, mentori, seniori itd. nemaju više volje učiti. Kada dođe do problema, riješi se ili timskim radom ili traženjem pa onda eventualno edukacijom i savjetovanjem s nekim vanjskim firmama. U suštini, svi zagovaraju učenje i rad na sebi cijelog života, 95% ljudi to ne radi. :)

Ovisi kaj sve su dosad ti ljudi prošli, pa im s vremenom ponestane onog početnog elena i volje, pogotovo kad skuže da se drugi nagrađuju za nerad, a njima se uvaljuje dodatnog posla, jer eto - oni znaju, dok ovi drugi sazivaju sastanke koji su sami sebi svrha. Onda na tu temu imaš firme koje jako puno ulažu u tzv. soft skills (vještine) i popratne edukacije na tu temu. I da stvar bude bolja, sve to se uredno zavede kod HR-a, tako da se kasnije ne može reći da nije bilo edukacija za zaposlenike.:) Ima svega, a naše firme posebno vole model amerikanizacije radnog mjesta, tj. ono kaj smo pričali na početku teme, mada u stvarnosti ne žele baš previše konkretno ulagati u zaposlenike, već ih misle zadržati u uvijek istom stanju neizvjesnosti.

plus, plus i još jedan ogromni plus za rečeno

Par poznanika, dio radi baš L1, mijenja diskove i slično, drugi su neki L2 ako se to može tako nazvati.

Ako se pokažeš, jako brzo se napreduje na bolja mjesta. Jedino što si rob procedura. Ali to je tako u svakom većem okruženju.
Nisam primjetio da se netko žali. Nikome ne pada na pamet da se vrati u hrvatistan, pa ni ovome što mijenja i šreda diskove u datacentru.

Ovisi šta ciljaš. Oni koji su teže zamjenjivi, njima je ok, oni koji su zamjenjivi, klasična amazonska politika (kao i prema radnicima u skladištu koji pišaju u boce jer nemaju toilet break).

Suma sumarum, čak i mali od palube može staviti dosta sastrane na mjesečnoj bazi uz regularan način života, ali moraš biti svjestan da Dublin nije lokacija za trajno preseljenje.

To je baš to kako si napisao.

Ove sulude priče o edukaciji uključenoj u radno vrijeme mi stvarno nisu jasne :D

Znači tako stoje stvari.
Mene lociraju za Cloud Support Engineer, ali vjerujem da je to za početak sigurno fizički rad, bez obzira kaj traže hrpetinu skillova za to.
Ne zvuči loše ovako kad čitam tuđa iskustva (dao sam si truda danas), ni plaće nisu loše. Pogotovo kada gledamo naš standard.

Da, Dublin je bio meka za par mojih frendova koji su tamo izdržali dvije godine max i otišli dalje. Skupo, ružno i robovski teško. Pogotovo ne mogu zamisliti sebe, ženu i kćer od godinu i pol tamo. Žena bi popucala na šavove sigurno.

Sulude? Iz pozicije poslodavca jesu, iz pozicije posloprimca nisu :)

Na Balkanu su sulude. U normalnoj drzavi potpuno normalne. Ja svu edukaciju radim u radnom vremenu i ne pada mi na pamet trositi svoje slobodno vrijeme na bilo sto vezano za posao. Proslo je vrijeme entuzijazma kod mene.

Gesendet von meinem SM-G973F mit Tapatalk

Točno to. Dublin je odskočna daska da uđeš u krug i eventualno se prebaciš u austriju ili nizozemsku.

Znaš i da su vrtići skupi ko kuga i da netko mora čuvati dijete ? Nije kao kod nas. Ako žena nije zaposlena, onda može primati njihovu naknadu koja nije loša. Dosta balkanaca je otišlo gore na NKV poslove i povelo cijelu obitelj, pa to masovno iskorištavaju (dok ne razjebu cijeli sustav :fiju:). I kao takvi NKV radnici si mogu priuštiti kanare i ostale pizdarije :D

Ovakav mindset je generalno problematičan i zbog toga smo tu di jesmo. 80te su davno prošle.
Naravno takvu politiku imaš i kod dijela stranih firmi, ali zna se da imaš dva puta. Ili kupuješ gotovog radnika i njega plaćaš i to kompenziraš kroz plaću, ili sustavno ulažeš u ljude pa je trošak plaća nešto niži. Ovaj treći put koji uključuje "najbolje" od dva svijeta je naš sustavni problem.

Isto tako siguran sam da se slažete da treba sve to platiti (radne sate provedene na edukaciji umjesto na poslu + edukaciju) tvrtki ukoliko se ode u roku od X u drugu tvrtku. Ne kompenzirati tvrtku je jednostavno problematičan mindset, so 80s.

Edukaciju naravno, pa šta nije to tako i sada. Radim u IT-u, ali nije neka preseksi firma kao Infinum, Five ili Rimac, ali svaku veću edukaciju potpisujem ugovor kojim jamčim određeno vrijeme ostanak u firmi ili povrat love. Što se tiče radnih sati provedenih na edukaciji, nije mi jasno kako bi taj dogovor izgledao. Firma i ja smo se dogovorili da ću ja 40 sati tjedno vremena prodati njoj. Ako se slažemo da moram ići na edukaciju jer nam je to zajednički interes, onda mogu ići ili u tih 40 sati ili ću tih 40 sati raditi a za edukaciju mi trebaju platiti prekovremene. Ta logika da joj dugujem sate koje sam proveo na edukaciji mi nema smisla osim ako nisam DevOps inženjer a išao sam na tečaj lončarstva, pa se osim par lijepih terakota vaza u ćošku firma nije okoristila mojim novostečenim vještinama.

Ali firma mi je platila edukaciju, vratiti ću joj to time što je sigurna da će se mojim stečenim vještinama okoristiti na minimalno recimo sljedeće dvije godine, a koristiti se njima može u ugovorom definiranih 40 sati tjedno, što naravno uključuje i stjecanje tih vještina.

To je dosta zeznuto i dio o kojem se da diskutirati. Generalno sam zagovornik da se tvrtka brani na takav način, ali u praksi je to dosta teško adekvatno kontrolirati. To nije problem provesti za edukaciju tipa CCNA, MBA itd, ali na razini godišnjih edukacija tipa certifikat u vrijednosti 150-300€, odlazak na konferenciju teško da se to može logistički pokriti (jer nećeš nekog uvjetovati s godinom dana rada za odlazak na konferenciju, ispit itd).

U načelu ako je radnik zadovoljan uvjetima i ako se u njega ulaže, teško da će napustiti tvrtku samo tako. Naravno uvijek će biti izuzetaka koji to neće poštovati i kojima da platiš i MBA, neće imati trunke poštovanja, već će mrtvo hladno otići kod konkurencije.

Odlasci na konferencije su više nagrade nego edukacija. Bio sam i na WinDaysima i na HrOUG-u i na jednom i na drugom sam odlično tulumario, s time da je HrOUG imao i fantastične hostese. Moj bed što sam se zapaliio za onu koja nije za mene, a odkantao sam onu koja se zapalila za mene :D

Bio sam i na konferenciji nevezanoj uz IT, u Grčkoj, s frendom jer ima svoju firmu, tamo se isto dosta partijalo, doduše ne na trošak organizatora kao u pitanju HrOUG-a ili WinDays-a.

Oslanjati se na fair-play radnika i kao neće otići ako je zadovoljan, je u redu, ali tvrtci nije veliki trošak napraviti ugovor o vraćanju troškova edukacije ako odeš prerano. Nema veze što si ti prezadovoljan negdje, ali ako si odličan i rijedak kadar, uvijek može uletiti netko, ponuditi ti 50% veću plaću i promaknuće na poziciju koju u sadašnjoj tvrtci ne bi dobio još X godina jer osoba koja je na toj poziciji nema namjeru ići s te pozicije, a u velikim sustavima je teško preskakati stepenice (iako ne i nemoguće)

A jebiga, meni nije jasno kakve gluposti tu moram čitati, ali eto, što je tu je.

Meni su jasne, to je najvažnije za mene.

:wtf2:

Onu koja se zapalila za tebe nikad ne odkantaš, barem broj telefona pokupiš. :fiju:

***********


No da se vratim na topic, žalosno je da sam radio u firmama gdje se odlazak na edukaciju gledao kao "gle, opet ga nema na poslu" finta. Tako da dosta ovisi i o vodstvu firme kako se postavi prema edukacijama u radno vrijeme.

E, ovo je također dosta popularno kod nas i to pogotovo kad su u pitanju eduakcije koje niti su tražene (od strane zaposlenika), niti su zanimljive (od strane predavača), niti su na bilo koji drugi način korisne.

I onda se od zaposlenika traži da obavezno ode na takvu tzv. edukaciju, jer eto firma ulaže u svoju radnu snagu. Na kraju dana ljude još čeka odrada svega kaj je bilo na čekanju, jer projekti i klijenti su bitni.

Jedan jako lijepi začarani krug u kojem se svi prave Englezi.:)

Pa bogati vi ljudi stvarno imate problem s pismenosti. Jeste li sposobni pročitati sarkazam? Šta je nejasno?

Ljudi odlaze na bolje uvjete zbog nedostatka poštovanja? Tell me more. Gdje je poštovanje kod poslodavca koji nije spreman ponuditi normalne* uvjete posloprimcu?

* u ovom kontekstu to bi značilo ponuditi ono što je realno spreman ponuditi bez da čeka da nepošten radnik naumi bez poštovanja napustiti poštenog poslodavca.

Naravno da niti jedno niti drugo nemaju veze s poštenjem niti poštovanjem nego tržišnim prilikama i neprilikama. Svi dogovori koji se postižu između dvije navedene strane su na obostranu korist. Ja sa svojim poslodavcem nisam prijatelj niti to želim biti. Uvijek težim najboljem što sam u stanju naći i nije mi problem bez poštovanja ostaviti poslodavca ako treba i na cjedilu, da sam mu potreban onda bi to i adekvatno platio. Kao što bi dotični bez poštovanja meni uradio isto da mu odjednom ne mogu dati ono za što me plaća.