Može par savjeta kako se dobro prodati na razgovoru za posao? Moje iskustvo je da skoro svi poslodavci imaju stručne kadrove koji ti postavljaju standardna pitanja. Mislim da sam samo jednom doživio da mi je na razgovoru bio budući šef pa me pitao nešto konkretno.

Imaš dva problema: prvi je veliki broj kandidata (ja sam ima na nekim natječajima na stotine kandidata) gdje prvih dva - tri kruga prođe kroz HR i samo odabrani dođu do nas.
Drugi je stav, znanje, želje, iskustvo, projekti - nešto po čemu ćeš se istaknuti.

Sama čista forma je sve rjeđe tražena.

Ovo je živa istina.

Imam isto iskustvo. 2 diplome i prvi posao za 3000 + prijevoz s obećanjem rasta plaće prema rastu prometa. Pošto se radilo o domaćoj korporaciji, rekoh ajde, nemam što za izgubiti. Iskustvo ide, a napredovati mogu.

Onda s vremenom skužim da sam prijavljen na minimalac kao i obična blagajnica, iako obavljam poslove na rukovodećoj poziciji.

Bit će veća plaća, bit će bolji uvjeti. Dođe drugi ugovor, promjene nema.
Uložen maksimalni trud i slobodno vrijeme u posao, čak sam samostalno dovodio nove partnere.

Svi zadovoljni i trljaju ruke, a meni plaća ista, samo još više obaveza na vrat.
Tražio razgovor s direktorom, samo izmotavanja kako sad nema novaca, a nova flota auta je kupljena. Tražio razgovor s predsjednikom nadzornog odbora, bit će, bit će, nije u redu od nas što još nije bilo.

30.09 mi isticao 6 mjesečni ugovor, do tog datuma nisam novi dobio. Rekao da me sutra nema i zbogom doviđenja. Više nisam čuo od njih.

Tužno je što sam ja jedini koji je otišao zbog takvog odnosa, dok drugi trpe i zadovoljni su što uopće imaju posao, iako su sposobni za više. Nekoliko mladih magistara je radilo sa mnom i pomirilo se sa situacijom, što je tužno.

Ne znam kako firma uopće može čovjeka toliko uništiti da misli da nije sposoban za ništa drugo i da prihvaća sve čime ga firma može natovariti.

E, vidis, sad dolazimo do srzi problema radnika... Bit studos je super, zelen si pa ti nista nije jasno... Ali kada dodjemo do radnika i do toga da su potplaceni, moje osobno misljenje je da su si sami za to krivi... Imaju besplatno visoko skolovanje, imaju mogucnost otici u drugu firmu, ili pokrenuti vlastiti biznis pa raditi sa strancima (zasto svi moraju u Hrvatskoj raditi sa Hrvatima je nesto sto mi nikada nece biti jasno)... Ali ne, oni kad nadju posao za 3000kn svi sretni, trljaju rukama, i odma hop i u kredit (auto ili stan najcesce)... I onda se zacementiraju i ne mogu se mrdnut sa te pozicije vise i kukaju kako imaju malu placu... Pa sami su si krivi za to, mogu dat otkaz kad pozele...

Majkemi, ja bi u srednju skolu uveo predmet - upravljanje financijama... :/

Drugi problem koji je nevidljiv obicnim radnicima, a poslodavci ga itekako dobro osjete su ugovori na neodredjeno i zastita radnika koji je zasticeniji od lickog medvjeda... :/ Zasto ja ne bih mogao uzeti covjeka kada mi treba i platiti ga za ono vrijeme za kolko mi treba da mi obavi neki posao? Zasto ga moram zaposliti na neodredjeno i onda da se od mene ocekuje da mu stalno isplacujem placu ako posla nema a ja mu realno ne mogu dati otkaz jer onda po zakonu ne smijem zaposliti nikoga unutar 6 mjeseci na isto radno mjesto... Pa poslovanje je moj rizik, i ako posla nema (a realno, sada ga nema), zar cu se ja zaduzivati ko kreten ili nedajboze bit krivicno gonjen za neisplatu placa ako meni taj radnik u ovom trenutku ne treba? Za 3 mjeseca ko zna, mozda bi bude trebao, mozda ne...

Treci problem je apsolutno nemobilna radna snaga... A sami smo si za to krivi jer zelimo posjedovati nekretnine... Super, kupis kucu u Rovinju/Djakovu i dobijes posao u Zagrebu koji je realno dobro placen, i sta ces? Svaki dan putovat do Zagreba? Nemamo mi rijesenu cestovnu i zeljeznicku mrezu ko Francuzi da si takve gluposti mozemo dupostiti...

Itd, ima tu jaaaaako puno 'nevidljivih' problema zasto smo mi u ovakoj gabuli u kakvoj jesmo...


Onima sto traze savjete za interview za posao...

1. Budi svoj i ponasaj se normalno, ali pristojno
2. Prije interviewa se raspitaj cime se sve firma bavi i prouci koji je opis radnog mjesta i onda postavljaj pitanja vezana uz to radno mjesto (a prije toga ih doma lijepo osmisli)
3. Razmisli sto bi zelio raditi za 5 godina od sada jer je to standardno pitanje
4. Prouci standardna pitanja i osmisli odgovore na njih (pun je internet standardnih pitanja inace)
5. Nemoj bas zakasnit, dodji 5-10 minuta ranije i najavi se na recepciji
6. Ovo sada nije smijesno - sjedni se ispred 5 sestrinih medvjedica/lutkica, i osmisli nekakav interview kako mislis da bi to trebalo izgledati i onda nek ti to bude publika, a ti pricaj sta te budu pitali. Trik je u tome da se pripremis i da se ne pogubis, nakon sto 10 puta budes tako lutkicama (ja recimo pricam ormarima, policama i vratima) kako ti sebe vidis u firmi, bit ce ti puno lakse to isto ponoviti pred pravim ljudima

Trenutno radim za tursku firmu i bio sam tamo na edukaciji i treningu.

U cijelom kompleksu/tvornici, radi oko 1500 ljudi. Oko polovice su mladi od oko 18-25 godina, osobu stariju od 40 nisam vidio.
Pitam kako je to da toliko mladih ima i kažu mi da svi mladi žele raditi kod njih iako je na volonterskoj bazi, ali da nakon toga imaju velike šanse ostati ili tražiti posao dalje jer im iskustvo tamo jako puno bodova nosi kod drugih firmi.
No, ako ne žele, ponuda je takva da je svatko lako zamijenjiv.

S druge strane, čuo sam i za par slučajeva da su radnici bez posebnog razloga otpušteni. Žalili su se i tužili firmu i izašli s par desetaka tisuća eura odštete.

S kime sam god pričao, ljudi su zadovoljni i ne bi radili u nijednoj drugoj firmi. U kompleksu imaju i nogometne, teniske terene, teretanu. Pitam jel imaju uz posao vremena za nešto od tih aktivnosti pa me gledaju kao da sam s Marsa..."naravno da imamo".

Kod nas naći nešto takvo...misija nemoguće. I onda ljudi još žive u nadi da će se kod nas stvari popraviti...

calypso, pa možeš zaposliti nekoga honorarno, cura mi tako radi već 8mj i ja sam tako radio prvih par mjeseci u prosloj firmi di sam bio....malo tako, malo na "lažni iliti tuđi"stud.ugovor, malo atually studenta..tako se to radi kolko sam skužio u dosta firmi.

A ja si upravo to o čemu pričaš ne smijem dozvoliti, nisku plaću, kredite, da se tamo zacementiram pa da kukam stalno XD
sve si razmišljam da kad istekne godina ako mi ne ispune moje uvijete da dam otkaz, nemam kredit ni ženu-djecu, a posao ću valjda naći kroz par mj a u međuvremenu puno učiti i tražiti.

kalipso je to dobro opisao... jednostavno budi svoj, reci ono ne znam ja sve na svijetu ali sam spreman naučiti, međutim ono što znam je super i bla bla bla...

hebiga moraš skužit ekipu koja te ispituje, jel to hrpa birokrata koji nemaju veze sa inf. oblasti ili ti je to budući nadređeni.

ako treba posegni za qrac, 3.14čka, dinamo modom pošto nekada jednostavno traže tak nekog normalnog, a svi up-tight će biti odyebani po brzom postupku.

nema tu univerzalnog pravila osim, opet napominjem, base rulez koje je kalipso nabrojao.

osim ovog sa medekima.

to je gej.

i embaressing.

:D :D :D

Da dodam ovdje - znam za jednu prilicno jaku IT firmu u Hrvatskoj gdje su trazili sistem inzenjera... Javilo ih se par, do zadnjeg kruga ih je doslo dvoje-troje... I cik pogodi - nisu primili onog tipa koji je bio najbolje ocijenjen i najvise znao, nego tipa koji slusa Black Sabbath ili nesto takvo, jer je ekipa sa kojom je trebao raditi rekla - mi ocemo njega, on je nas... :D

A ovo sa medekima - uzmi onda monitor, laptop i TV i nek ti oni budu publika... A ako bas oces medeke, mozes si neke slikice medeka staviti ili pokreni 3 youtube filma na svakom ekranu pa nek budu i teletabiji, kog briga, glavno da se izvjezbas... :D :D :D

pa nisam to rekao bez razloga... inače ja sam bio u početnoj ekipi mojposao.net dok je to bilo prilično svježe na tržištu pa sam prošao i ekipe kaje izvana došla sa "belosvetskim" iskustvom i bakića i sve to kaj danas gledamo kako se tada gledalo vani.

mislim i meni je nedavno to znanje dobro došlo dok smo imali selekciju terenaca tehničara pošto sam vrlo lako mogao skužiti tko je za taj posao a tko nije, unatoč mom kolegi koji je bio voditelj projekta i navijao za totalno suprotne ljude od mene.

tehnički me zmuljat nemreš, rađe reci - ne znam, a social/people skillz možda na prvu možeš, ali pošto je to prilično stresna situacija za ikakvog kandidata za posao, kad-tad ću uloviti neku sitnicu koja će odati da nisi svoj i tu je pad obično.

Znači učit ! Ipak nije sve u networkingu i medekima! :lol2:

Bit će nešto, možda:
http://www.educentar.net/Vijest/1133...olazi-u-skole/


Dobar savjet, potpis! I ne zaboraviti da i ti trebaš postavljati pitanja na intervjuu.

Vezano uz interview, networking ce te dovesti na interview na koji inace ne bi mogao doci standardnim putevima... Imas firme koje ne objavljuju natjecaje vec angaziraju headhuntere... :) Ha! Al do toga neces doci dok stvarno nemas nesto ozbiljno iza sebe...

Jos jedna bitna stvar - LinkedIn i grupe na LinkedInu... Dakle, tamo se slobodno malo ukljuciti u rasprave na grupama i pogledati cime se sve ljudi bave... Ima dosta headhuntera koji tamo istrazuju (mene su par puta kontaktirali nekakvi recruting agenti iz USA, UK, pa cak i iz samog Oracle EMEA)...

BTW., jedan fun-fact... Kad sam napisao da sam samo jedan posao dobio kada sam se javio na natjecaj, ne bi nikad pogodili na racun cega sam ga dobio... :D Naime, kad su decki skuzili da sam ja onaj 'Calypso' sa hr.comp.hardver grupe, to je bilo to... :D wtf2: Nakon toga je krenulo uzbrdo, pa nizbrdo kad sam osto bez posla (9 mjeseci bez posla nije nimalo zabavno) i onda opet na temelju preporuka dosao do sljedeca dva posla...

U networkingu i medekima je jako puno toga. :D

Učenje je specifična stvar - pitanje je što i u kom obujmu. Otvaranje te teme je skoro pa Pandorina kutija. :D

Uvijek treba početi od nečega. Po meni je ipak znanje početak. Pa eto u tvojem primjeru i news grupa gdje su te prepoznali. Da nisi ništa znao, ne bi mogao pisati niš pametno po njoj. Mnogi bez posla se zbediraju i ne izlaze iz kuće i nemaju volje visiti po newsima i forumima - to je put u propast, zasigurno.


Realno pripravnici i ljudi s manje iskustva ne stignu napraviti nekakav veliki networking. LI je odlična stvar, ali opet ako nemaš debela znanja, projekte i konekcije iza sebe koje možeš navesti, bananica.

To je dao kao primjer, imao je on i bisera tamo, nije da je kad je krenuo raspolagao enormnim znanjem koliko idejama i pitanjima. :goood:

Networking se radi, ne stječe se diplomama i certifikatima. Treba krenuti čim prije i polako raditi na tome.

Koje si ti mucko djubre! :D :evil:

Nisam nisam. :D

Isusati, kad se sjetim kakve sam sve gluposti bulaznio... :D :D :D Overvoltanje coolera, pa onda ono overvoltanje CDROMa i HDD-a da se brze vrte... :D :D Al na kraju sam uspio napravit to da mi se vrata od CDa otvaraju za manje od sekunde!!! :D 24V je 24V...

Al dobro, na temelju tih mojih 'istrazivanja' i gluposti sam napisao par clanaka na www.overclockers.com koji su mi isto dosta pomogli... Pa onaj clanak o micanju WGA kod WinXP jos uvijek stoji u All-Time most popular clancima... :)

Nećemo u detalje, ljudi će dobiti krive ideje. :D

Već vidim kako Ameri iskušavanju novo ubojito oružje - lansirnu rampu CD/DVD medija... :goood:

No, dobrano si se raspisao ovdje. Samo da ja nadodam svoja iskustva, kao netko tko ima puno iskustva ali na žalost nezavršen faks jer su se roditelji razbolili taman u vrijeme rata pa sam se morao primiti posla. Radio sam kao IT tehničar i samostalno i za jednog kolegu koji je skužio da imam puno mašte koju koristim u rješavanju problema pa me slao tamo gdje je znalo zagustiti.

1. Pojavljujem se u jednom državnom poduzeću gdje imaju hrpu stručnjaka s diplomama i na jednoj radnoj stanici "zarobljen" neki projekt koji nisu mogli nastaviti raditi jer je računalo ispalo s mreže a po Murphyu je naravno hitno. Dođem, pogledam računalo i vidim da lampica kod LAN-a svijetli, dakle kabel radi. Odem do drugog računala, pogledam rang IP adresa, pingam neku visoku adresu i vidim da je slobodna, vratim se na prvo računalo i zadam fiksnu IP adresu i mreža proradi. Gledalo mene 5 ljudi kako to radim i zavlada muk i pitaju me što sad. I onda objasnim da na DHCP serveru stave tu dodijeljenu fiksnu adresu u popis Excluded adresa i stvar riješena. Mislim da su još jedno pola sata gledali u smjeru u kojem sam napustio firmu.

2. Druga firma kojoj je jedna "poznata, priznata i velika IT" firma održavala računala, opremu i mrežu, imala je problema da se barem jednom ili dvaput tjedno nešto potuklo na mreži tako da su javljala računala poznatu "IP conflict" poruku. Naravno da sam od prve pogodio da su problem bili HP mrežni printeri koji su bili postavljeni preko HP Printing Utilitya i nitko nije ni gledao IP adrese printera koje su bile postavljene na neke fiksne adrese koje nisu bile izuzete u na DHCP serveru. I tako se događalo da računala dobiju zauzete adrese. I opet su svi bili zbunjeni kad sam u 5 minuta isprintao config page svakog printera i excludao adrese na DHCP severu i riješio problem.

Ovo navodim isključivo kao potvrdu da osim "znanja na papiru" stvarno treba imati i nešto iskustva ali i dobru maštu pa malo provrtiti moguće scenarije pojavljivanja problema. Isto tako, svako iskustvo, bilo pozitivno ili negativno, treba podići nivo samouvjerenosti i dati dobro zaleđe da se uvjeri korisnika da je ono što se radi ispravno i dobro.

Ninja weapon!!! :flyingey:

Kako znaju biti neozbiljne firme (i to velike) na ovim natječajima za posao, to je nevjerojatno. Ono, pojaviš se na prvom intervjuu i umjesto klasičnog pitanja: "recite nam nešto o sebi" prvo pitanje je "za koliko biste najmanje para radili?" A kad se pokušaš raspitati malo o radnom mjestu, nula bodova. A priori nudimo mačka u vreći od posla, nema rasprave i samo nas zanima koliko jeftino možemo proći.
Odmah odjebati takve po kratkom postupku.

:chears: U potpunosti se slažem. Evo, prošli mjesec sam bio na jednom takvom razgovoru. Plaća takva da plačeš od žalosti a na svako moje pitanje o radnom mjestu (godišnji, bolovanja, rad u smjenama, zamjena ljudi na bolovanju...) odgovor je glasio nešto u stilu "budemo to dogovorili kad počnete raditi". Takvima stvarno ne treba ništa više nego "Hvala i doviđenja"...

Pa tko će vas zaposliti ako vam je prvo pitanje "kad je godišnji?", a drugo "koliko dugo mogu bolovati?" :D

Ne, nije stvar bila takva nego je pitanje bilo kako se može koristiti godišnji ili koliko dugo se može biti na bolovanju nego netko treba mijenjati osobu na godišnjem ili bolovanju. Dakle, radi se u dvostrukoj smjeni. Moje je pitanje konkretno glasilo kako se dogovara tko i kada mijenja koga.
Druga stvar, već sam se jednom zaposlio bez da sam pitao neke bitne stvari jer je to bilo ostavljeno "za poslije" a onda ispalo da se ne zna tko pije a tko plaća.
Ako poslodavac nije u stanju odvojiti 2 minute da objasni neke stvari koje su bitne, hvala ali za takvog poslodavca onda radije ne radim. Zašto bi netko mene mogao ispitivati pola sata a ja ne mogu dobiti ni jedan odgovor? Po takvom stavu vidim da je poslodavcu stalo do radnika kao polarnom medvjedu do snjegovića.

Takve stvari se ostavljaju za kraj jer su jako ovisne o poslodavcu.
Krenuti s tim stvarima može biti jako opasno. Kao posloprimac si češće u "podređenom" položaju nego kao poslodavac. Druga stvar je ako si došao na razgovor s direktnim pozivom, preko headhuntera i slično - ja sam nedavno imao takav slučaj gdje sam u startu HH-u rekao "ne znam jesam li zainteresiran dok ne dobijem odgovore na svoja pitanja" - to me direktno bacilo u direktne razgovore s potencijalnim poslodavcem.

Radi se o tome da je to bio kraj, ostala su nas 2 kandidata za 2 radna mjesta, samo se čekao moj odgovor prihvaćam li taj posao ili ne. Znači na kraju razgovora, kad je sve gotovo, kad te izvijeste da je plaća takva jadna kakva je i da nema mjesta napredovanju. Nisam inače izbirljiv i nisam buntovnik koji odmah sve dočeka na nož ali da netko nema 2 minute vremena odgovoriti na neka pitanja koja su direktno vezana uz posao, to ispada više nego smiješno. Nije jednom ispalo da moj poslodavac u svojoj glavi vrti nešto i onda kaže da se to podrazumijevalo ili da ispadne da nemam ona osnovna radnička prava jer je "takva politika poduzeća". Zato se to i zove "razgovor za posao" gdje je razgovor komunikacija između dvije osobe/strane. Ako jedna osoba/strana više ne razgovara, imamo monolog, s time da onda ispada da je radnik u takvom poduzeću ono što ja kažem "topovsko meso" gdje poslodavac "dere" radnika dok ovome ne pukne film ili nađe bolji posao, ionako ispadne da je svugdje drugdje na kraju bolje.

Ako je bilo pri kraju, onda OK. Makar se due diligence firme radi i prije prvog razgovora.

Obično se o lovi niti ne razgovara na prvom intervjuu.
Makar ima nestrpljivih firmi koje ti u jedan intervju od 15 minutra uvale sve :)

Dobro istraživanje firme unaprijed (izvana i iznutra ako je moguće) zlata vrijedi.
Ja konkretno radim u firmi koja sve prekovremene uredno plaća. Dok znam frendove koji su se zapošljavali u firmama u kojima se prekovremeni ne plaćaju, ali kao navnodno nema ih puno, a posao kad zagusti se mora odraditi. Na kraju ispalo da bi na redovnoj bazi trebali raditi maltene više prekovremeno nego regularne satnice :-)

Ideja bogovska!

+1!