Koliko vidim ne treba uopce kartica OMNY, vec karticom/mob/nfc placam (kao London). U pocetku su uvijek brojali od Pon do Ned, sad je to bilo kojihb7 dana, nebitno koji dan u tjednu ti je prva vožnja. Znaš li kolika je cijena za NY Transit, ne mogu nađem po netu, msm nađem, ali sto različitih cifri... hvala

Uh, ne sjećam se, godinu i pola bilo od mog zadnjeg posjeta NYC. :(

Ali mislim da oko 30$, 34 mi nekako zvoni.

Mi smo uzeli za 7 dana i još smo si 2 dana doplaćivali preko NFC-a direktno na ulazu u subway.

To mislis za cijenu OMNY-a? To sam vidio da je za 7 dana 12x2,90$ znaci ~35$
Mene interesira od Union City do NYC cijena. Hvala na pomoci :beer:

Nemam ti pojma to, oba puta sam bio smješten na Manhattanu, nisam bio u NJ. :(

British Airways pitanje. Planiram uzeti kartu za dvije osobe (economy basic), vidim tu je uključen mali kofer 8kg za u kabinu po osobi. Mogu li nakon kupnje tih dviju karti nadodati samo jedan checkirani kufer od 23 kg, na jednu osobu? Isto tako pošto u ovoj najosnovnijoj karti ne mogu birati sjedalo, ako kupujem dvije karte, budemo skupa smješteni ili "razbacani" po avionu.

Možeš kada hoćeš doplatiti, na site-u kada hoćeš, čak i tamo na aerodromu kod check-ina, kada stavi kofer na vagu.

Ja sam sada letio s njima, 4 leta, svugdje smo sjedili zajedno.

A i možeš tamo direkt pitati na check-inu da ti napravi uslugu i da te stavi zajedno (ako te nisu stavili), super su na check-inu, imaju razumjevanja.
Čak su spremni promjeniti sjedalo tamo na check-inu ako ih lijepo pitaš, bez obzira jel ti već mjesto već bukirano.

I British nema ograničenje na težinu , već samo dimenzijski, čak i za ove male kofere/hand baggage. Tj. mislim da i ovaj mali može biti do 23kg. Sada sam letio iz Miamia, imao kofer mali preko 11kg, ni riječi nisu rekli.

Unaprijed se izvinjavam za kilometarski post. Samo sam ga C/P sa druge platforme, mrsko mi ga je ovde mjenjati i skraćivati.

Prošlo je više od 2 mjeseca od ovog putešestvija, ali bilo je dosta posla, a realno bilo mi je i mrsko da sve ovo izmiksam. Kako god, videi tek sad izlaze pa ko hoće da vidi kako izgleda pustinja iz p(t)ičije perspektive sada ima priliku.
Letjeli smo u Kairu oko piramida, oazi El Fayoum po pustari i treća lokacija nam je bio Luxor gdje smo letjeli iznad samog grada (i dva poznata hrama Luxor i Karnak), a na zapadnoj obali Luxora iznad hrama kraljice Hatshepsut i doline kraljeva. Ukupno će biti 3 videa (Kairo, El Fayoum i Luxor).

UVOD

Početkom 2023., mart ili april, mi je iskočila reklama na FB za dešavanje koje se sastoji od letenja paramotorom na više lokacija po Egiptu. Fina reklama, ali google ne daje gotovo nikakve rezultate kada se pretražuju pojmovi iz reklame. Na prvu je izgledalo kao prevara.

Veza BIH - US of A - Egipat

Čovjek po imenu Ehab Mahmoud mi je prijatelj. Vrhunski padobranac, jedan je od prvih kupaca naših proizvoda za padobrance zahvaljujući kojem smo sklopili i posao sa egipatskom vojskom (više nevjerovatnih detalja malo dalje u tekstu) pa sam ga kontaktirao da provjerim o čemu se radi. Inače, Ehab je bivši pripadnik egipatske vojske (elitna padobranska jedinica) koji je preselio u Ameriku radi boljih uslova treniranja. Kada sam mu objasnio koju sam reklamu vidio rekao mi je da je to klub njegovog vrlo dobrog prijatelja iz vojske i da slobodno rezervišem turu za sebe i ženu. Poslije mog razgovora sa Ehabom, ne prolazi više od 5 minuta kada dobijam telefonski poziv iz Egipta, sa meni nepoznatog broja. Javljam se i čovjek koji me zove pita jesam li ja Miloš, i da li poznajem Ehaba. Odgovaram potvrdo, objašnjavam odakle i kako znam Ehaba. Čovjek sa kojim razgovaram se zove Tamer Nassem i Ehabov je veliki prijatelj iz vojske. Pošto nam je Ehab zajednički prijatelj Tamer mi kaže da rentiranje tandem trajka, krila i svo potrošeno gorivo nećemo plaćati, za nas je sve džaba. Ostajem šokiran.
Nema šta, to je to, zvijezde su se poklopile i bolje nego što bih mogao zamisliti. Dobijamo predračun, rezervišemo svoje mjesto na događaju. Ostaje samo da kupimo avionske karte do Kaira i čekamo oktobar.

OKTOBAR

Put za Kairo

Putovanje je počelo autom od Banja Luke do Beograda, zatim avionom iz Beograda do Beča, pa iz Beča dalje za Kairo.
Prilikom slijetanja u Kairo vidi se njegova nevjerovatna veličina. Grad se proteže 100 km sa istoka na zapad i 60 sa sjevera na jug. Nastanjen je sa 27000000 ljudi (dvadeset i sedam miliona).
Po izlasku iz aviona, odmah na gejtu, dočekuje nas za nas zadužena osoba. Poslovno obučen muškarac, hlače na peglu, bijela košulja, kravata, sako. Želi nam dobrodošlicu i kaže da idemo za njim. Hodamo za njim ogromnom aerodromskom zgradom. U jednom trenutku mu za pojasom uočim pištolj. Mislio sam da je to OK jer možda pripada aerodromskom obezbjeđenju. Nekoliko koraka kasnije ispod sakoa primjetim automatsku pušku! WTF???
Dok po glavim premotavam razne scenarije i razloge zašto je toliko naouražan lik koji nas je dočekao na gejtu mi stižemo na carinski terminal i pasošku kontrolu.
Tu je X hiljada ljudi, haos, gužva, nema nikakvog reda, pred očima mi mrak. Ko zna kada ćemo doći na red za pregled. Zaustavljamo se i našem domaćinu se pridružuje žena. U arapskom smo svijetu, sa mojom ženom može da razgovara samo druga žena. Mole nas da im damo svoje pasoše. Dajemo im pasoše kako su tražili i stojimo uz zid, na ivici neopisive gužve. Gledamo tu rulju u haosu. Ne nazire se nikakav redosliejd, kako se dolazi na red, ko gdje treba da se kreće, samo razmišljamo koliko će nam sati trebati da prođemo kroz to, da li ćemo uopšte izaći sa aerodroma isti dan. Stajali smo tu oko 10 minuta i razmišljali o prolaznosti života, uz lagano kajanje što smo uopšte došli, kada se pojavljuju čovjek i žena kojima smo dali pasoše. Kažu nam da ponovo idemo za njima i izlazimo iz aerodromske zgrade brzinom svjetlosti, bez ikakvih provjera i pregleda prtljaga. Na izalazu iz aerodromske zgrade nas predaju drugom čovjeku sa kojim čekamo kombi koji će nas sa aerodroma prebaciti do hotela u kojem smo smješteni. I ovaj na pojasu ima pištolj i ispod sakoa automatsku pušku. Raspoloženje nam se popravilo jer smo preskočili svu onu gužvu, ali iznad glava su i dalje upitnici, šta će im toliko naoružanje, gdje smo došli i gdje idemo?

Putujemo kombijem od aerodroma do hotela. Vožnja traje nešto više od sat vremena. Prolazimo raznim dijelovima Kaira. Gledamo kroz prozor, donje vilice nam nekontrolisano vise od nevjerice. Takav haos u saobraćaju, ludilo, nekontrolisane i nepredviđene pokrete učesnika u saobraćaju nisam u životu vidio. Dijelovi grada kroz koje prolazimo nisu ništa manje zapanjujući od stanja u saobraćaju. Sve je nabacano bez ikakvog reda i plana, prljavo, neorganizovano, jednostavno neopisivo. Mrak pada dok smo još u putu. Saobraćajni haos postaje još veći. Niko ne koristi svjetla ni žmigavce. Pješaci pretrčavaju autoput na kojem se saobraćaj odvija u 4-6 zamišljenih traka u jednom smijeru (podione linije nisu iscrtane). Konačno dolazimo u hotel.
Hotel je zapravo čitav resort sačinjen od oko 35-40 zgrada, zgrade su na 3 sprata sa po ~30 apartmana u svakoj. Nekoliko kompleksa bazena, nekoliko različitih restorana (mediteranska kuhinja, italijanska, indijska, kineska,...), trava je pokošena, palme uređene, cvijeće raznih sorti, boja i mirisa. Dijametralna suprotnost onome što se nalazi sa druge strane zidina.
Zadužujemo sobu i smještamo se. Soba je ogromna, odlično uređena. Krajnje pozitivno iznenađenje poslije niza šokova koje smo doživjeli od slijetanja na aerodorm do dolaska u hotel.

Isto veče je organizovan brifing. Tek na brifingu vidimo da će nas biti pozamašan broj, što potvrđuju i organizatori. Naziv dešavanja je Egypt Gate 5. Dakle, peto je po redu i do sad je najveće. Prethodno je brojalo oko 20 letača i 5 gostiju (tandem putnika) i držalo rekord po brojnosti. Sada nas je 72 letača i 19 gostiju (tandem putnika). Na brifingu su nam predočena pravila letenja kojih treba da se pridržavamo. Pošto su piramide u CTR-u medjunarodnog aerodorma, ne smijemo se penjati više od 200 m AGL. Zbog turista koji će biti ispod nas, a i samih piramida ne smijemo letjeti ni ispod 30 m AGL niti prilaziti piramidama na manje od 30 m. I u suštini to je sve od bitnih informacija koje smo dobili. Komunikacije među pilotima nema, kao ni između pilota i LZ-a. Jedini način da se javimo u slučaju nekog vandrednog događaja je WhatsApp grupa i to je to. Džaba sam ponio svoju airband radio stanicu zbog koje ću kasnije imati problem sa policijom i carinom prilikom izlaska iz Egipta... Ludilo!

Plan je da se leti oko piramida 3 dana, 1 dan u oazi El Fayoum, zatim imamo jedan dan "slobode" kada avionom idemo iz Kaira za Luxor, pa 2 dana letimo u Luxoru i zatim idemo nazad u Kairo.

KAIRO

Ustajemo u 4:30 da bi do 5 sati bili spremni za polazak na plato Gize. Tu se upoznajemo sa vremenskom dimenzijom Egipta. Kod njih sve kasni i ako kažu da je polazak u 5:00, to znači u 6:00, ali nikako prije 6:30. Sa zakašnjenjem dužim od jednog sata po nas dolaze dva autobusa koji će nas transportrovati od hotela do platoa Gize.
Na plato Gize dolazimo poslije nešto manje od sat vremena vožnje. Sunce se tek pojavljuje na horizontu, piramide se naziru u daljini u izmaglici.
Na popločanoj površini su složeni paramotori, oko 70 komada. U daljini vidim i 3 trajka. Jedan je njihov za komercijalne tandem letove, drugi je onaj koji sam ja rentirao da letim u tandemu sa ženom, treći je dopremio čovjek iz US of A koji je sa sobom poveo i desetak tandem putnika sa kojima će letjeti na svim lokacijama.
Odlazim do trajka da uradim predpoletni pregled i doživljavam novi šok. Motor je u katastrofalnom stanju, elisa oštećena. Gledam i ne vjerujem šta su nam dali da letimo. Odlazim do njihovog mehaničara i tražim alat da motor dovedem u kakvo takvo letivo stanje. Žice su iskidane na nekoliko mjesta i spajane su tako što je izolacija samo skinuti i žice rukom uvijene jedna sa drugom, izloacija nema. Sređujem džumbus sa žicama, izolujem ih. Rješavam problem crijeva za gorivo koje curi. Na elisi su napadne ivice oštećene, ali tu ne mogu ništa. Otvorim rezervoar i pogledam u njega i vidim prozirno gorivo, nema boje, kao da nije zamješano ulje. Oni koriste Motul 800 ulje koje je crvene boje, ali meni gorivo u mom rezervoaru ne izgleda kao da ima ulja u sebi. Pitam njihovog mehaničara i ekipu koja je zadužena za gorivo da li su 100% sigurni da je u moj trajk nasuta mješavina, odgovaraju mi da jeste. Prihvatam njihov odgovor i odlazim da uzmem krilo. Uzimam ruksak u kojem je spakovano krilo. Vadim krilo i doživljavam novi šok. Krilo izgleda kao da je prošlo oba svjetska rata i još po neki vatreni okršaj između. Pitam imaju li neko drugo, kažu da je to jedino tandem krilo koje imaju za rentanje. Sad više nisam ni razočaran nego sam bijesan zbog stanja u kojem je oprema. Ipak, odlučim da prvi let obavim sam, da vidim kako se to sve ponaša u letu. Ako sve prođe kako treba idem da bacim bar jedan let sa ženom.
Poletim, odradim jedan kratak let, motor i krilo se ponašaju zadovoljavajuće. Sletim, pokupim ženu i krećemo na prvi let.
Polijećemo. U vazduhu se već nalazi poveći broj letača, svi žure do piramida. Prizor nestvaran, lagana izmaglica, a na oko 1.5 km od nas vide se piramide. Ubrzo se i mi pridružujemo ekipi koja je već stigla do piramida i letimo oko njih. Zaista nestvarno. Na TV-u to izgleda grandiozno, uživo je još moćnije, još fascinantnije. Prvi dan je bilo nekog vjetra koji je dolazio iz takvog smijera da su rotori od piramida pokrivali sfingu pa zbog toga prvi dan nismo letjeli nisko. Držali smo se na visini vrhova piramida i razgledali plato, piramide, sfingu, grobnice i sam Kairo odozgo. Prvi let je trajao oko 35-40 minuta i pozicija sjedenja na trajku je počela da me zamara. Ko me poznaje zna da sam povećih gabarita, a trajk kao da je pravljen za patuljke, još mu je i gas na nozi a ne na ruci kako sam navikao. Ugao sjedenja i pozicija gasa na nozi me ubijaju i odlučujem da idemo na slijetanje, da malo odmorim nogu, pa ćemo ići još jedan krug malo kasnije.
Sletjeli smo, doručkovali, odmorili i spremili se za još jedan let. Odmah po polijetanju osjeti se termika. Nije strašno, ali nije ni za relaksirano razgledanje krajolika. Nastavljamo dalje, ali kako se primičemo piramidama koje se nalaze na samoj ivici grada situacija sa termikom postaje sve gora. Trese sve više i više, ja gledam u ono krilo i nemam povjerenja u njega. Dolazimo do piramida, pravimo polukružno oko njih i odmah produžavmo nazad na slijetanje. Let je trajao oko 10 minuta.
Nakon slijetanja mi prilazi Johnatan, jedan od letača iz Amerike kojeg smo upoznali dan ranije. Pita me može li posuditi naš trajk jer su mu Egipćani dali neku ženu za tandem putnika jer su oni pretrpani, imaju mnogo mušterija pa će im on pomoći da to malo ubrzaju. Ja mu prepuštam trajk, on pakuje putnicu i polijeće sa njom. Mi odlazimo u hlad, pod šator. Prolazi neko vrijeme, ne vidim Johnatana na zemlji, ne vidim ni trajk. Bacim oko na nebo, ne vidim ga ni gore. Prošlo je više od 30 minuta od kako je otišao, trebao je već da se vrati. Kroz koji minut stiže poruka u WhatsApp grupu. Johnatan šalje sliku i piše da je imao otkaz motora iznad piramide. Sve je uredu, sletjeli su pored piramide, uspio je naći komad pustinje bez prevelikog kamenja i prizemljiti bez incidenta.
Kada se vratio sa trajkom na LZ porazgovaram sa njim i pitam kada i kako je došlo do otkaza. Kaže da je motor u jednom trenutku samo zakovao, bez ikakve naznake prije toga. To se desilo nekih 5-6 minuta od polijetanja, taman što su došli do velike piramide. Probam da okrenem elisu, ne ide. Osovina kao da je zavarena u kućištu. Ni milimetar da mrdne. Mehaničar me udaljava od trajka i više nisam imao priliku da analiziram šta se desilo. U razgovoru za Johnatanom obojica imamo pretpostvaku da je motor zaribao zbog lošeg podmazivanja. Sada mi ona boja goriva (ili manjak boje) od jutros ponovo dolazi do mozga i čini se da sam ipak bio upravu, da ulje nije bilo dodato u benzin. Već je oko 11 sati, to je kraj letenja za prvi dan, termika je prejaka. Sa LZ-a idemo na izlet u muzej.

Drugog dana ujutru, nakon ustajanja u 4:30 i ponovljenog kašnjenja autobusa dolazimo na LZ. Naš trajk nije popravljen. Sjedimo pod šatorom i tražimo rješenje. Pošto trajk koji smo rentali više nije u funkciji Egipćani dogovaraju sa Hoseom iz Amerike da mi posuđuje svoj trajk kojim radi tandeme sa ljudima koje je on doveo u Egipat. Ja mogu da letim njegov trajk kada on završi sa svim svojim putnicima ili kada pravi pauzu. Dobro je, imaću da letim bar nešto. Hose pravi svoju prvu pauzu, ja uzmimam njegov trajk koji je potpuno nov, kao i tandem krilo. Tako smo drugog dana napravili jedan let negdje oko 10 sati, termika je već počela, ali je situacija nešto bolja nego juče. Pravimo let od nekih 25-30 minuta. Oduševljen sam Vittorazi Cosmos 300 motorom. Nevjerovatno izbalansiran motor, trokraka elisa sa kvačilom. Vibracije gotovo nepostojeće. Nevjerovatna mašina!

Poslije drugog dana letenja organizator nam je saopštio da nas za večeru vode na krstarenje Nilom i da će večera biti poslužena na brodu. Dobro druženje, egipatski folklor, ples i muzika, dobra hrana. Tu se događa još jedna nevjerovatna stvar, gdje ostajem zatečen, ubjeđen da je u pitanju skrivena kamera. Naime, poslije večere započinjem razgovor sa jednim čovjekom iz organizacije čitavog dogadjaja. Neka bezveze priča, ne pričamo nešto posebno o letenju već me pita odakle sam i kako mi ovde živimo i slične gluposti. Pita me čime se bavim. Pošto je teško objasniti šta proizvodimo nekome ko nije padobranac (ciljaš), samo mu kažem da proizvodimo neku elektroniku za padobrance i padobranska takmičenja. On začuđen pita o čemu se tačno radi i kaže da je i on vojni padobranac i da je još uvijek u službi. Otvorim sliku proizvoda na svom telefonu i pokažem mu, kad on sav iznenađen viče: "Pa ja znam te sisteme!". Ja u još većem čudu ga pitam kako zna. Kaže on meni: "Pa ja sam ove sisteme kupovao za egipatsku vojsku, ja sam bio oficir za nabavku." Gledam ja njega, gleda on mene, sad ni jedan ni drugi ne vjerujemo šta se desilo. Okrenem se oko sebe da vidim hoće li mi prići neko i reći da je neka zajebancija u pitanju, niko ne prilazi. Pitam njega je l' me on zajebava, odgovara mi da ne. Pitam ga još jednom odakle zna za te proizvode, a on ponavlja istu priču. Obojica smo u nevjerici. Na telefonu otvaram mail, pretraživanje po imenu kad ono stvarno, nas dovjica smo se dopisivali 2019. godine kada je egipatska vojska kupila uređaje od nas. Kolike su šanse da se nas dvojica sretnemo na takav način??? Izgleda da planeta postaje tijesna...

Trećeg dana posuđujemo trajk od Hosea čim smo izašli iz busa, sunce još nije ni izašlo. Vjetra gotovo da nema. Letimo nisko i jako blizu piramida. Letimo i oko sfinge na maloj visini. Ne želeći da Hose i njegovi putnici dugo čekaju na nas, let smo završili sa manje od 30 minuta.

Tako su protekla tri dana na platou Gize u letenju oko Piramida. Svaki dan poslije letenja smo išli na izlete u muzeje, džamije, i druge lokacije od turističkog značaja.

Toliko za sada. Izvinjavam se da kilometarski tekst, ali eto, ima se šta napisati. Tu je i prvi od 3 videa. U ovom je u par minuta zbijeno nekih sat i po letenja oko piramida. Sledeći video će biti iz oaze El Fayoum.

Za ovakve postove se nikad ne treba ispricavat, odlicno stivo!
sve skupa izgleda bolesno dobro i nerealno!

pridruzujem se kolegi, ovakvi postovi su gust za citati

Super post! :)

Dobro je da te nisu osunetili :D daj ljudima video kad glumis djed mraza, sto si se stisao :D :D

Imajući u vidu šta se desilo u Izraelu samo par dana prije našeg okupljanja u Egiptu, i to sa istim letjelicama, dobro smo mi i prošli.

U sledećem nastavku sage će biti opisano putovanje iz Kaira do oaze El Fayoum, i sva pratnja i obezbjeđenje koje smo imali (vidiće se kratko i na videu). Kad vidiš svu tu silu koja te prati, prosto osjetiš neki nalet adrenalina. :D

A što se tiče zasipanja sitne čeljadi bombonama, to nema veze sa putovanjima pa nisam htio da okačim ovde, ali kad već tražiš, evo i tog videa.



Ja sam letio i bacao bombone djeci dok su se kolege djeda mrazovi padobranci spremali za skok.

Ostatak belaja sa tog dešavanja se može vidjeti ovde:
https://www.facebook.com/banjalucki.padobranci.7

Ponukan postom gore, možda i ja nekome pomognem/dam volju.

Ja sam se vratio s puta prije nekih 20-tak dana:
- 4 dana Miami
- 8 dana Virgin Cruise (Miami - Dominikanska Republika - Portoriko - Djevičanski otoci - Bahami - Miami)
- 2 dana Miami

Let:
British
Budimpešta - London - Miami
Miaimi - Budimpešta - London.
Zašto? Razlika između Zagreba i Budimpešte u cijeni je bila gotovo 50%.
Ovako su me karte ispale oko 1100EUR iz Budimpešte, Zagreb mi je bio oko 800EUR po osobi najjeftinije.
Vinjeta 35EUR, 1 tank goriva oko 100EUR i parking oko 50EUR u Budimpešti.

Let nam je ostao kao jako loše iskustvo za doma, trebali poletjeti u 21h, pokvario se avion, rečeno nam je bilo da moramo van iz aviona da nećemo danas poletjeti.
Nakon 5 sati sjedenja u ugašenom avionu nam je bilo ipak rečeno da je avion popravljen.
Kasnili u London 5 sati, zakasnili na let za Budimpeštu, sljedeći let koji su nam osigurali je bio tek za 24h.
Tako da smo morali tražiti hotel u Londonu, autobus, nisam imao UK punjač za mobitel, jer mi je bilo sve u koferu, nisam imao ništa od robe, sve bilo u koferu, tako da smo prali donje rublje i čarape u hotelu itd.
Kasnili na posao oboje jer smo putovali dan i pol dulje nego što smo trebali itd. :D


Smještaj:
Airbnb - Downtown Miami - stan cca 100 kvadrata, 26. kat u neboderu, 11/10 ocjena stana i pogleda.
3 noćenja oko 750EUR.
Ovaj:
https://www.airbnb.com/rooms/8067994...e-3efc9ba8a884


Plan je bio:
4 dana u Miamiu istražiti Downtown Miami, ići na NBA, vidjeti Miami Beach, Vidjeti Little Havana i ostale zanimljive kvartove, malo shopingirati.
Tako je i bilo.
Mislim da smo vidjeli sve što se u Miami treba vidjeti, od muzeja, NBA-a, marine, shoping centra, parkova, pogleda, Miami Beach 2 dana, prošli kroz sve poznate ulice, šetali plažom, kupali se, ručali, vidjeli atraktivna mjesta, vidjeli nešto celebritija itd. :)
Uglavnom, prvih 4 dana Miami, top (s tim da su to 3 noćenja, 1. dan smo doslovno sletjeli navečer u 22, tako da je prvi dan otpao) a 4. dan smo već u 9 izašli iz stana i krenuli na terminal na kruzer.
NBA doživljaj, mi smo bili oduševljeni.
Dobra tekma, volim Miami od vremena Wade-a još, tako da mi je ovo bio šlag na tortu, okrenuli game u zadnjoj četvrtini, bilo zakucavanja, bilo svega, mi oduševljeni.


Virgin Cruise:
10/10 ocjena - nema što nema. Za gurmane, za ljubitelje dobre cuge, za dobru mjuzu, ples, vidjeti nešto, meni najbolji godišnji ikada.
Zašto smo odabrali Virgin, jer je u ovoj mid range klasi, definitivno najbolji.

Sve je gore gratis (osim alkohola - ali i to sam riješio), sobe izvanredne (kao neki ozbiljniji hotel), i sadržaja da se ima raditi tamo svaki dan nešto od jutra do sutra.
Uzeli smo sobu s balkonom - definitivno odličan izbor, ove bez balkona su klaustrofobične.
Od lokacija koje smo obišli:
Dominikanska Republika - Puerto Plata - užas. Prljava, scammeri, promet užasan, opasna dosta, plaža daleko, i za njihove uvjete skupa (piva oko 5.5$).
Stvarno ništa za spomenuti, vidjeli neke znamenitosti koje se kod nas ne mogu tako ni nazvati.
Portoriko - San Juan - top grad, top mjesto, plaža odlična, dobra hrana, dobre znamenitosti, vidi se da je to već Amerika i da su ljudi drugačiji. Stvarno top mjesto.
Virgin Islands - ništa posebno, selo od 500 ljudi, plaža blizu broda, okej, vani smo bili nekih 5 sati, ništa.
Bimini - Bahami - privatna plaža, kupanje cijeli dan, pjesak, more zelene boje, stvarno lijepo, ali ako niste osoba za ležati cijeli dan na plaži (ja nisam), postane dosadno.
Miami - još malo razgledavanja i doma drugi dan.

Sve zajedno 2 tjedna.

Što se alkohola tiče, ja sam referao ženu kao svog suputnika, ona je dobila popust 50% na brod + sam za nju dobio 600$ bar tab-a na koji smo cugali svaki dan na brodu, jer tamo novac ide kao da ne postoji.
Tipa, probao sam Teramana teqilu od Rocka, 33$ shot.
Kokteli od 20-40$, pivo od 7-15$, butelje (sve što sam bio nije valjalo) od 40 na dalje $, pa sve do par tisuća $.
Znači ovih 600$ smo imali doslovno za večere gdje smo uzeli neki Negroni ili butelju vina, na kraju nam je bilo knap.

Što se tiče potrošnje na samom brodu, ako imaš taj bar tab, možeš izaći van s 0 EUR potrošenih, jer imaš sve gratis.
Ja sam bio na Whiskey tastingu pa sam dobio neki vaučer koji sam iskoristio za Mccallan od nekih 300$, pa sam potrošio na brodu sve zajedno oko 250$, a mogao sam i bez toga.
Većina tih turista ne troši ništa, jer stvarno imaš sve u cijeni.


Toliko od mene, ako koga zanima više, tu sam.

I da, moje istraživanje, a istraživao sam skoro godinu dana, svaki cruise je drugačiji i po onome što sam ja vidio, ni do koljena Virginu.
Naravno, postoje skuplje i bolje varijante od Virgina, ali to više ne ide u kategoriju za nas smrtnike.
Cijeli cruise je 18+, nema djece, tako da se može svega i vidjeti, ali ne bi o tome. :)
Mi ćemo ponovo na Virgin, ali EU rutu sada uskoro.
Vrijeme u Miamiu u 12. mjesecu, 27 stupnjeva, po otocima oko 30-33, vlaga 90%. Taman za dobiti farbu prije Božića. :)

Znam da će me to sigurno netko pitati, takav izlet za dvoje oko 8000EUR.

I slike za kraj (nisam nešto fotkao, žena to voli više):

Ekipa, planiram ići na skijanje, pa me zanima gdje u zagrebu rentati Thule i nosače?

Pitaj Biolab, možda oni rentaju. Oni su generalni distributeri za Thule
https://biolab.hr/

https://biolab.hr/najam-opreme/

https://www.najam-dario.com/cijena-najam-thule/

Kod ispunjavanja dodatnih informacija za putnike British Airways, pitaju dali imaš Green card, Visu ili ništa od navedenog. Esta spada pod "no i dont have either" ?

@Mommistake hvala na pomoci, karte kupljene, sad potraga za smještajem.

Ništa navedeno, imaš ESTA-u, to će te tam pitati.

Printam je ili je ok na mobitelu pokazati? Valjda nece biti neki čiča loše volje pa da kaže nemožeš uci :D

ok ti je na mobitelu pokazati.

Hvala ti, nazovem ih ujutro!

Meni nfc odnosno nase kartice nikako nisu radile u busevima u Chicagu. Uvijek je odbijalo, probao sam i amex i visu i sve sto sam imao. Na kraju sam placao kovanicama.

Esta je jedino sto ti treba, u avionu ce vam dati jos jedan papir ali to je reda radi, nesto za unos dobara bla bla.

U vezi BA, kolege su putovale nedavno, sjedili su skupa tak da vjerujem nece biti problem. Ja sam prosli mjesec isao solo pa neznam��


I pisalo se vec, ako nisi naletio. Za mob Airalo ti ne najbolja opcija, ako imas mogucnost za esim.

Hvala na odgovorima, da Airalo je super stvar(samo jos tocno trebam pohvatat kako tocno aktivirati jer prilikom aktivacije treba imati stabilnu vezu, pa da mi se ne desi da aktiviram u UK da mi pojede podatke ili što vec se može desiti...). Bas sam zvao dns banku, rekli su da im treba najaviti put u tako neke zemlje nekoliko dana prije samog polaska, očito postoje nekakve blokade. Al eto za svaki slučaj je tu i Revolut, nadam se da ce bar on normalno funkcionirati.

Dodaš i ne pališ je dok ne dođeš u zemlju. Bez brige, ne aktivira se odmah čim je dodaš.

Amex možeš ostaviti doma ako ga imaš. Skoro nigdje u svijetu ga ne primaju, ironično, ali u Americi također. Mastercard je ziher, Visa bi danas trebala svaka normalno raditi (prije nisu debitne), ali to je više problem zaostalosti HR banaka. S PBZ-om nikad nigdje nisam imao problema, dok sa Zabom jesam

Prvi puta printaš, dalje će te imati 2 godine u sistemu.

Ali UK ti ima i dalje naše cijene i EU tarife, tako da ti neće pojesti ništa. ;)
Ja uvijek aktiviram kada dođem u državu za koju sam kupio Airalo, dodam karticu u mobitel prije puta, samo Aktiviram karticu kod dolaska u državu.
UK konkretno, iste cijene kao da si u RH, tako da ti podatkovni promet, pozivi, sve ti je isto kao da si kod nas.

NYC i Miami, normalna VISA naša, radi bez brige NFC. Isto tako i Revolut.

Što se tiče ovoga za popunjavanje u avionu, najbolje doma poponiti i reći u avionu da si popunio, da ne gubiš vrijeme.

Sto je s air bnb i NYC jer citam da je nekakav zakon izasao o zabrani iznajmljivanja?

Taj zakon postoji oduvijek, samo su ga sad počeli primjenjivati s malo više entuzijazma.

https://www.theguardian.com/us-news/...20whole%20time.

Zanimljivo, prvi glas.

Evo, moje iskustvo dva puta, nikakvih problema s Airbnb u NYC.

Ali koliko vidim, taj Zakon ne ograničava onoga koji traži smještaj, nego onoga koji ga daje. Ako smještaj postoji na Airbnb, ovaj koji će ga platiti taj nema problem onda.

Računaju na to da su male šanse da baš njih ulovi, a zarada je takva da mu se i isplati platiti jednu kaznu.
Kod mene je slično. Dosta zgrada (recimo moja) ima zabranu kratkoročnog iznajmljivanja zbog buke i nereda koji gosti rade. Većina koristi smještaj da prespava jer ostatak dana lutaju okolo, ali ima svega. Tu su kazne takve da nitko ne pomišlja na to ako je zabranjeno

Drugi dio događaja je bio odlazak u pustinju, u oazu El Fayoum.
Oaza se nalazi nešto više od 100 km od Kaira. I ovaj put smo morali dobro poraniti kako bi prije zore stigli na odredište. U autobusu smo uhvatili još koji minut sna.
Put je trajao oko sat i po. Kroz pustinju smo se vozili asfaltiranim putem. Zaustavili smo se na mjestu gdje prestaje asfalt. Kraj svijeta, nema dalje. Izlazimo iz autobusa i tek tada primjećujemo kakvu pratnju imamo.
Za naša 3 autobusa imali smo obezbjeđenje koje se sastojalo od 6 policijskih terenaca punih policije, jedan oklopni transporter pun vojske i još jedan kamion veličine našeg TAM-a 110. Svi naoružani do zuba. Kažu organizatori da je sva ta svita tu da bi se mi osjećali sigurnim. Mi sa Balkana smo navikli na takve prizore, ali strancima nije bilo svejedno. Naročito ekipi iz Amerike koja je prije polaska na put dobila preporuku od ambasade da uopšte ne dolaze u Egipat zbog nedavnih dešavanja u komšiluku (u Egipat smo se našli 13.10.).
Od mjesta gdje su autobusi stali do obale jezera ima oko 500 m. Na obali nas čekaju spremljeni šatori za odmor, ispred šatora oprema.
Kako sam već pisao u prethodnoj "epizodi" prvi dan smo ostali bez trajka koji smo rentali jer je zaribao motor. Jose od kojeg smo dva dana posudjivali njegov privatni trajk danas ima dosta putnika i neće biti prilike da od njega ponovo posudimo opremu.
Srećom, sa organizatorom pravimo dogovor da nam daju da koristimo njihov trajk kojim oni rade komercijalne tandem letove. To je već prava mašina. Znatno veći od onog koji nas je izdao, pa samim tim i udobniji. Motor Rotax 503, 2 cilindra, 50 KS. Elisa 3 kraka, 160 cm. Prvi put imam priliku da letim ovu zvijer. Najjači motor koji sam do tada letio je onaj koji lično posjedujem, 36 KS sa dvokrakom elisom 150 cm. Imam blagu tremu jer ne znam šta da očekujem. Znam da je zvijer, da je razlika nebo i zemlja u odnosu na sve što sam do sada letio.
Krilo koje smo danas zadužili je u odličnom stanju, dobro očuvan Ozone Triox 2 38m.
Predpoletna provjera, sve je spremno, pakujemo se i krećemo. Takav osjećaj snage i moći nikad prije nisam doživio. Nevjerovatna količina potiska. Neopisiv nalet oduševljenja i adrenalina. Na snimku, odmah po polijetanju, čuju se vrisci. Ne, ne vrišti moja žena nego ja. Jednostavno sam bio toliko oduševljen performansama motora da sam vrištao od sreće. Ne znam kako riječima opisati taj osjećaj, to izgleda kao da vozite tenk, ali taj tenk ide 300 na sat.
Iznad vode ne smijemo, nemamo prsluke za spašavanje. Sa druge strane pustinja se proteže dokle pogled seže. Nepregledno pješčano prostranstvo. Osjećao sam se k'o tele kad ga u proljeće puste prvi put iz štale na zelenu livadu. Nema nikakvih posebnih lokacija oko kojih bi se moglo letjeti, nema statua, piramida, kipova, samo pustinja. Većini bi bilo dosadno (uključujući i mene), ali ja danas letim novu igračku i odlično mi je.
Leteći okolo k'o muva bez glave nailazimo na ruševine nekadašnjeg grada koji je tu postojao prije ko zna koliko hiljada godina. Na drugom mjestu nailazimo na beduine koji su usred nedođije iskopali nekoliko rupa i tu spavaju, na otvorenom, pokriveni samo nekim krpama. Odmah pored njih su parkirane kamile. Poslije par minuta nailazimo na veliki broj nekih kamenih kugli. Na osnovu rasporeda bi se moglo reći da ih nije priroda razbacala, ali opet, ko bi u toj nedođiji iz kamena klesao tolike kugle i slagao ih u pravilne redove i kolone. Bile prirodna pojava ili ljudskih ruku djelo, taj predio je poznat pod imenom dolina lubenica. Pošto lubenice tu garant ne rađaju, ubijeđen sam da su te kamene kugle nekoga podsjetile na lubenice pa je tako krstio (krstio!?) komad pustinje.
Leteći dalje, na zemlji primjetim nekoga kako pakuje krilo. Spustim se nisko i rukicama i nogicama iskomuniciramo da je sletio jer je ostao bez goriva, pomoć mu nije potrebna. Do LZ-a ima skoro 2 kilometra, našetaće se brat sa motorom i krilom na leđima.
Idalje važe ona ograničenja, nema letenja niže do 30m i više od 200m AGL. Ali, asfalt prosto mami na jedan touch and go. U blizini primjetim i da asfalt ide kroz jedan manji usijek, vo iskušeniju sam. Piramide su davno sazidane, robovi im više nisu potrebni, tješim se da me neće kažnjavati. Na videu su svi moji grijesi, i low pass kroz usijek i touch and go, a i ganjanje sa pick-upom.

Let je trajao 55 minuta, preletjeli smo 50,1 km. Toliko o performansama motora i krila. Isto krilo već posjedujem, ostaje samo da kupim trajk sa Rotaxom 503. Bila je to ljubav na prvi let.

Da dan ne bude savršen pobrinule su se tandemžije koji lete komercijalu. Kada smo mi završili naš let oni su nastavili da rade tandeme istim trajkom i krilom. Spakuju putnika i na polijetanju prevrnu trajk na "krov". Pilot loše iskontrolisao inflaciju krila i prevrnuo trajk... Šteta samo estetska. Vraćaju se na početnu poziciju, pokušaj novog polijetanja, još jedan fail. Još jednom loše iskontrolisana inflacija krila, ali ovaj put krilo i konopci padaju na elisu. Krilo je ostalo čitavo, ali su dva konopca prekinuta. To je sada drugi trajk bez kojeg ostajem u par dana, ne svojom krivicom. Pošto je sutrašnji dan po rasporedu "slobodan", letimo iz Kaira za Luxor, potajno se nadam da će ekipa imati dovoljno vremena i opreme da zamjeni pokidane konopce. Ali, imajuću u vidu način na koji održavaju svu tu opremu, nisam baš optimističan da ću imati čime da letim u Luxoru za dva dana.

Sledeći video će biti iz Luxora. Nil, hramovi Luxor, Karnak, Hatshepsut i Dolina kraljeva.

odlicno!
jedva cekam treci dio

Kaj sve trebaš imat od dozvola za voziti tako nešto?

Jel to spada pod sportske zrakoplove?

Biće valjda u januaru :D

Zavisi od države do države.
Negdje uopšte nije regulisano, negdje moraš imati određenu potvrdu o obučenosti, negdje dozovlu.

U USA je ovaj vid letenja potpuno neregulisan i možeš da letiš bez ikakvih dozvola. Možeš da kupiš opremu i sam se učiš, ako imaš volju, želju i muda. :D Leti se po FAR 103 pravilniku. Mislim da ima ukupno 5 rečenica koje se odnose generalno na sve vidove avijacije i to je to.

Na našim prostorima zavisi od države do države. U BIH postoji pravilnik koji ovaj vid letenja svrstava u mikrolake letjelice. U pravilniku stoji i dio o obuci i osposobljavanju. Problem je što je pravilnik pisao levat koji ovo nikad u životu nije vidio pa je napisao takve gluposti da je teoretski nemoguće ispoštovati uslove za polaganje. Do ove godine se letilo "na divlje", niko od letača nije imao dozvolu/potvrdu o obučenosti.
Ove godine sam u saradnji sa jednim instruktorom iz Mađarske organizovao dvije ture polaganja u Banja Luci tako da od skora imamo 5 novih dozvola, mađarskih.

U HR isto postoji licenciranje. Postoji i nekoliko klubova koji su jako aktivni. u ZG ima Darko Tršinar koji radi obuku, ali samo za foot launch, za trajk nema odobrenje. On ljeti aktivno leti na Rabu.
U Požegi ima klub Bumbar i tu ima aktivna ekipa sa kojom možete dogovoriti tandem. U Sinju sam prošle godine isto sreo ekipu. U HR ima aktivne ekipe. U BIH nas ima 5-7.

Ja sam za svoj tandem trajk kupio prikolicu i malo je prilagodio. Biću u HR sa njim. Za sada u planu samo aerodromi na kojima ću biti zbog padobranskih takmičenja. To su Poreč (više puta ove godine :D) i Osijek (sredina maja).

Ja sam počeo sa padobranstvom prije 15 godina. 2017. sam počeo sa paraglajdingom (slobodno letenje), ali tom obukom nisam bio zadovoljan. 2020. sam uradio upgrade obuke za slobodno letenje, ali se ekipa sa kojom sam letio raspala.
Onda mi je pukao film i kupio sam prvi paramotor sa oglasa i sam odradio "preobuku" na paramotor. Kad imaš iskustva sa slobodnim letenjem onda ovo nije problem.
Prije nešto više od godinu dana vidim da mi kolega iz Sarajeva prodaje odličan tandem trajk sa novim tandem krilom i to kupim od njega. Kada sam se ispraksao sa novom opremom počeo sam da letim tandeme za ženom, rodbinom i prijateljima.

U Egiptu smo na prvom brifingu popunili formular gdje svu odgovornost preuzimamo na sebe, pod punom materijalnom i krivičnom odgovorošnoću potvrdimo da imamo više od 50 sati naleta i to je to. Niko nije pitao ni za dozvolu ni za knjižicu letenja. Ni dozvole ni evidencija naleta nisu obavezne u većini država. Ja evidenciju vodim za sebe, radi redovnih servisa i pregleda opreme.

Sve u svemu, što se mene tiče obuka se mora proći. Sa posebnim naglaskom na teoretski dio (meteorologija, poznavanje letjelice, principi letenja, komunikacija u avijaciji, zakoni i propisi). To hoće li neko sam sebe unesrećiti je njegova lična stvar. Ali ne smije svojim ponašanjem ugroziti drugog. Ja letim na aerodromu koji dijelim sa helikopterskim servisom Vlade, sa helikopterskom jedinicom MUP-a, padobrancima, školom letenja pa uvijek letim sa airband radio stanicom (zato se mora poznavati komunikacija u avijaciji). Moraju se znati i pravila i propisi da ne bi ušao u vazdušni prostor u kojem nebi smio biti (CTR, TMA,...). Moja teoretska pozdaina je iz PPL obuke, i znatno je kompleksnija i detaljnija od teorije kokja se sluša za padobrance, paragaljding i li paramotore, što mi je u više navrata dobro došlo.

Sve u svemu ovo je najjeftiniji vid letenja gdje imaš popriličnu slobodu u odlučivanju gdje ćeš, šta ćeš i koliko ćeš. Naravno, sve u zakonskim okvirima.

Kakav je stav na Plesu glede weight limita čekirane prtljage?
Jel hoće progledati kroz prste za 2-3kg više?

Frend je imao jednom preko, pustili su ga (CA), ali bi mogao imati problema u povratku na stranom aerodromu. Ali to nije pravilo, ako naiđeš na nekog tko se drži striktno pravila, preko 100€ ti je nadoplata za pretežak kofer :D

Ne možeš taj višak strpati u carry on? Carry on je divlji zapad koliko možeš ponijeti ekstra.


Da, istina. Ryan i ostali low cost, ni ne pokušavati tako nešto :)

Ovisi ti od prijevoznika do prijevoznika. Neko pravilo kojeg se drzim je: sto jeftinija karta to su skloniji zajebavati.

Osobno, uvijek sam na vagi s težinom (čitaj: uvijek imam barem pola kg previše), nisam imao problema u ZG.

A imam preko 15 letova iz ZG zadnjih 2 godine.

Osim ako je Ryan, s njima se neću zajebavati.

Ajde ljudi dajte mi neku ideju.
Znači ja, žena, dijete od 3 godine i pas.
Ako je problem psa, onda pas može ostati i u hotelu za pse.
Zbog posla, ne možemo ići na godišnji osim u samom srcu sezone, znači tamo negdje od kraja srpnja pa zaključno sa 15.08.
Gledam cijene po hotelima, i pitam se wtf.
Ispada da u Hrvatskoj ne možeš ljetovati u hotelu ispod 3000 eura za 8 dana sa polupansionom.
Našao sam neke iznimke, ali doslovno 2-3.


Moje pitanje je, jel imate neki prijedlog gdje ljetovati, može i avionom do cca 2 sata leta iz HRV, a da su cijene ok (znači 2500-3000 eura za 8/10 dana,polupansion)

Odi u bilo kakvo apartmansko/hotelsko naselje. Sve ostalo je za dijete, po meni, bezveze. Generalno ti je svejedno jesi na Sejselima ili u Petrinij. Ne znam za pesa.

Napisi sto ocekujes, sto bi bilo super, sto ne bi nikako pa mozemo kemijati. I mene isto zanima tema.

Mi se 10 puta vise zabavimo kad odemo na pola dana/dan u neke toplice nego na more.
S 4 godine mislim da vec moze na dosta voznji u Gardaland (ide po visini pa pogledaj na njihovom sajtu) pa ti je mozda zgodno otic tamo na par dana. Ali nemojte jesti unutra jer je hrana uzas. Nejestivo uzas, a ja stvarno nisam gurman. Alpe su navodno super po ljeti pa onda jos par dana tamo ali ne znam nikog tko je s djecom bio. Mozes istraziti.

Edit: Pardon, sad sam se sjetio. Gardaland je po ljeti jako vruc i rijetko gdje ima hlada pa to mozda i nije dobra ideja.

Alpe su top za ici s psom i djetetom, ali savjetujem rezervirati smjestaj odmah sada.

Turska, Antalya ima dosta izbora resorta koje imaju sa sadrzajima za manju djecu. Zna se naci cijeli aranzman s letovima za navedeni budget.